[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Pisci i pjesnici nepopravljivi su besmrtnici.
Dok zivimo ne zivimo, sve do pola radimo,
jedino dusu do kraja dajemo.
Ni u jednom svijetu sanjarit ne stajemo.

Kad nestanemo vise zivimo, al’ djela za to ne krivimo..
Dali smo i previse.
To niko ne moze da izbrise.

Mnogi bi pehare nase da dizu,
al ne mogu stijene na ledjima da nose,
te tuge sreci vjecno prkose..

To je crna kutija iz aviona,
To su neke crkve zvona.
Pjesma sjaji i kad se smraci, kad je noc,
imaju draz, jer tuga moze biti moc.

Necu umrijet dok zivim,
znam bogat sam, jer cu uvijek imati sta da dam.
Papir nikad nece biti prazan.

Naslikacu dugu i kad ne znam boju nijednu.
Ali rijeci tolike znam pa opet na sva pitanja ne odgovaram.
Ne znam stati, rukopis svoj samo citam ja.

Mozda sam ispred vremena, pad kad budem besmrtan
vidjecu sebe dole.
Mozda budem vidio da se ljudi vole.

Autor Chokee

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting