[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Prestala si me bezuslovno
-sanjati , isčekivati i voljeti
Razbolio sam se i umro Sam
u međuvremenu i međuprostoru
proživljenih snova i neizbježnosti
otriježnjenja poslije slatke smrti
zvanog- budjenje bez ikoga

I baš kao što biva sa svakim
nevoljenim pustinjakom
-pratili su me kilometri
suvog lišća iz počasne trube vjetra
– zjapa, iznotani u koloni umjesto ljudi
Listovi išarani znakovljem besmrtnog zanosa
– na sahrani uz jutarnju kavu

Nisam znao gdje papirus da nađem
U kafanama u koje sam zalazio
salvete nisu posluživali uz pivo
ko nekim velikim pjesnicima
Venuo sam svake jeseni pod
drvetom ljeske i vaskrsavao
u proljeće kao Isus, a ja sa svog
kolca prestravljivah vrane
ne plantaži lješnjaka i usput
im pjevah neke nerazumljive riječi
samo vjetru znanog koda

Ova objava ima 1 komentar

Odgovori

Subscribe without commenting