Besmislica boje leptira
Imaš stol pun knjiga.
I zidove obojene žuto.
Ne!
Čekaj!
To su tapete žute boje!
Boja Sunca,
a Sunce grije.
Ipak ti je u sobi hladno.
To je zbog crvenih radijatora!
Ne pašu uz ostatak sobe!
Gnjido jedna.
Ima li ovo smisla?
Naravno da nema!
Glava.
Negdje unutra mozak.
Negdje vani,na njoj
Kosa.
A unutar mozga?
Samo previše informacija.
Beskorisnih.
Žena glupost.
Alkohol.
Uništava sive stanice
tvog mozga.
Sjećaš ga se?
Sebastian, znaš ga!
Gotovo sve su uništene,
zato i pišeš ovu
nebulozu,
Ivano.
Raskorak između
stvarnog i nestvarng
svijeta je kod tebe
sve češće prisutan.
Misliš li da još uvijek
držiš sve konce u
rukama?
Slabavo.
Skliznut će svaki čas.
Mogli bi.
Banana glava.
Nemaš baš puno
velikih riječi u glavi.
Smrzneš.
Al’ svaki put.
To je zbog leptira
koje si pojela.
Sada su ti u trbuhu.
Žuto.plavo.
Zeleno.
Sivo.
Boje.
Boje.
Boje.
Boje su strani jezici
i nervoza!
Stanje nereda!
panika!
panika!
Panika…
smiri se.
Nered u tvojoj
glavi odražava se
na tvojoj sobi.
Nevjerojatno.
Koliko puta možeš
ponoviti riječ glava
i kakve sve gluposti
mogu proizaći iz
tvoje glave.
Ispričavam se.
