[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Nakon podužeg, turbulentnog sna, najednom se probudim, sam. Sam. Protrljavši oči, spazim da je pokraj mene jedno raskošno, tek izraslo stablo.Vinem pogled u visine te uočim jednog gnjusnog majmuna na grani. Oduran, runjav, s paksosnim očima oštro gleda u mene. Upitah ga: „Tko si ti ? Gdje sam ovo ja ?“ Grohotom se nasmije i prozbori, „sve u svoje vrijeme“. Shvativši da sam zarobljen s tom zlokobnom beštijom, razmislim, i kažem si, pa budući da sam ovdje zarobljen valjalo bi se sprijateljiti s tim đubretom, bolje da je na mojoj strani nego da me kurvanjski zajebe. Kažem mu neka siđe s grane da popričamo, a on odgovori da još nije vrijeme. Prolazili dani i tjedni, svako jutro ugodno bih ga priupitao jeli danas vrijeme, a odgovor uvijek isti. Jedno jutro bijesan dođem do prokletog stabla i rekoh mu: „ Kad ćeš više sići s grane ?“. Slatko se nasmije i šapne nikad.

Bespomoćno gledam, neznam što više trebam uraditi, kad krajičkom oka ponovno uledah to smežurano lice. Tako poznato, a nemogu se sjetiti otkuda. Kad, eto ga, taj majmun si bio/la ti.

Posted by Donnie Darko

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting