[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Suncane zrake, tanke ko svila
plesu vocnjakom s jeseni rane,
vjetric ljuljuska jos ljetnog stila
pod sljivama plavim, povite grane.

Treperi list, vec napola suh,
susti na vjetru, a sljive se smiju,
u kosari jelo i izlomljen kruh,
tezaci na travi jedu i piju.

Kroz vocnjak na med mirise voce,
ruke se ljepe od slatkastog soka
i ose u sljivama ticala moce,
plave se krosnje u zjenici oka.

Zatrese stablo djeda, moj stari,
udaraju sljive po ramenu i kosi,
izborano lice od milja se zari,
sljive u klijet kantama nosi.

Zapletu se prsti vrijednih tezaka
na svilom satkanoj, paukovoj mrezi,
zure se ruke da stignu do mraka,
sunce sa smjeskom za goru vec bjezi.

Bole ledja i koljena plava
i garsci znoja niz lica se cijede,
a kad mrakom se pokrije ugazena trava,
tezaci uz pjesmu u klijeti sjede.

Autor runolist

Ova objava ima 2 komentara

  1. Prekrasni stihovi, toliko su me zanijeli, da sam je već i ispekao rakiju i opio se i otrijeznio, unatoč Eu-ropskim ograničenjima.. ali sad bez šale stih “plave se krošnje u zjenici oka” mi je nešto super predobro. Ah koje sve izraze moram izmišljat, da se iskupim za onu ‘sudbinsku’ primjedbu. LOL & LP

Odgovori

Subscribe without commenting