[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

 

Osluškujem kako
moćima svojim
ućutkuješ travu
pogledom od inja
tek da te ne izda
korijenju svome
što rodnu grudu
kroz šuplje kosti
predaka naših posu

Ja sam sedla
dobrih vjetrova
skinuo odavno
sa ovih ledja
i ne tresem se danas tu pred
strašnom oštricom bijelog koljiva
iz tog magično hladnog pogleda
Ne padam , ne povijam se
– Stojim, posijeci me njima
časti svoje nečiste sile,
mojm krilima i dobrotom
Ponesi koliko u grudi ti prazne stane
a ljubav ti više ne dam
i nad plod’ima svojim
krilim krvave batrljke
a ti sisaj gdje krila su bila – rane
Dok duše mi biva
ja budan nad njima bdim

This article has 3 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting