[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Zenit se obojio u zlatno – rumenu boju
jednog toplog ljetnog predvečerja,
nosio me zanos susreta sa balerinom,
u prolazu kraj baletnog studija,
vjetar je donio miris oleandra…

Slušao sam tišinu baletnog predvorja
u garderobi baletnog studija,
titralo je svjetlo žućkastim sjajem,
na podu je sjedila balerina,
sjajila se njena haljina od tila…

U spomeniku sna, kao živa slika,
balerina zanosna s papučicom u ruci,
prislonila glavu na bijela koljena,
vezala je papučicu svilenom trakom,
izmamila čaroliju u dubini mog srca…

Rumeno svjetlo sunca na prozoru gasne
iza marjanskih visova, splitskog akvarela,
balerina drugu svilenu papučicu stavlja,
u mojim grudima zatočena glazba,
tiho se čulo zvono sa obližnje crkve…

Smiješak njen odagna mi nelagodu,
dal’ znala je il ne prisutnost moju,
poput šumske srne s poda je odskočila,
odlepršala plesno u baletnu dvoranu,
začu se milozvučje muzike baletne…

Autor dinko1941

Slikar sam umjetničkih slika u raznim tehnikama i pišem poeziju

Ova objava ima 12 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting