[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

U ugao caffea prvi zračak sunca
pronalazi put da obasjava joj lice
na radiju tiho nježna muzika svira
tako spavali bi rado sad potajice.

Dok dim cigarete u kolute se vije
napolju ljeto ranog jutra čari hvasta
ona prikriva suzu jer odlazi tamo
gdje vječna je zima i ne oblijeće lasta.

I želim joj reći
a ne nalazim snage
kako potrebe nema
da prošlost izbriše,
i želim da sazna
kako ludo ju volim
i da bez nje me nema
sve više i više.

U uglu caffea gdje sneni smo i sami
sa prozora pogled na ine ljude pada
kao vragom i vjetrom životi ih gone
u neznano sutra ne mareći za sada.

I ipak je malo baš potrebno za sreću
ono što imaš da već puti ne odnesu
sloboda je nježna, o sloboda je slatka
no plodove njine će rijetki da podnesu.

I želim joj reći
ali riječi su teret
među zubima negdje
jezik u čvor stežu,
i želim joj kazat
kako mnogo mi znači
da uspomene uz nju
me vežu i vežu.

U uglu caffea kao naručen daškom
u petama vjetar će cipele da truni
od pogleda slupanih u hiljadu misli
mi čekamo vrijeme da tiho se ispuni.

Autor Robert Zemljić

Nemam šta reći o sebi, osim kako rekoše jedan pjesnik "Sa sudbom se natežem, onako zagrljen, ko dve pijane lude"

Odgovori

Subscribe without commenting