[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kada bih velebno blago imala
skriveno u dvorcima tajkuna i bogatuna
nekome bih hrpu zlatnika platila
kada bi mi kazao — Gdje se ti sada nalazis, Sonja
jesi li ziva, jesi li umrla
ili su te streljali na nekoj bezimenoj cesti?
A mozda
se kao i ja
daleko negdje , u tudjini
hranis sjecanjima na sretne dane
davno izgubljene, davno oplakane…

Svakodnevno posjecujem nasu Krku smaragdnu
pod vrbama sjedim, tvoju harmoniku slusam
gledas me onim tvojim ocima srne
otkrivamo jedna drugoj tajne naseg djackog doba
zbog kojih mi i sada srce zatreperi i trne…

O, Sonja
ljudska je pakost ubila i nase prijateljstvo
ne shvacam ni sada
i necu nikada
zasto nekima smeta medju narodima sloga
i prijateljstvo ih izmedju ljudi
kao greda u oku zulja,
poslije ludila, najbolnije je znati
da je ljudski rod prepun
mudivoda i hulja;
besmislenom grajom i terorom
oni narod huskaju u ratove
tlo natapaju mrznjom
rijeke krvlju obojaju
a zivote propale i unistene
pokrivaju velovima od suza…

Obostrano smo naucile i znamo
da je prijateljstvo vrednije
od svega sto imamo.
Prijatelj za prijatelja
i zivot spremno daje
ne boji se ni kad vukovi zavijaju
ni mrznjom zagrijane graje…

Sonja, srno moja bezazlena,

Na kraju smo puta , skoro
i nedostaje mi nase Prijateljstvo
sada, vise, nego ikada
.
Nedostaje mi tvoje cvrsto, pouzdano rame
na kojem sam se isplakati znala,
ti nikada nisi osudjivala
i nikada nista uzimala
a tako si mi mnogo davala i dala
kroz one godine sretne, nasmijane…

Ako do tebe dodje
ovaj moj jecaj, ovaj moj krik , iz daleka
Javi se!
Pod vrbama, pokraj Krke, tamo negdje
oko Knina
jos uvijek na tebe ceka
tvoja Nina…

“Rijeka bez povratka”

 

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting