[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

“Ispit cu posljednju casu svoga ganuca”– Dostojevski

Krcag suza
svakodnevno prolijevas
po korovu sto se Neuzvracena Ljubav zove;
Slusam te vec dugo, draga Djevojko,
venes cvijete njezni
bolujes dijete milo
mladost svoju gubis
otkad, nekog ljepotana ljubis–
duse prazne i plitkog srca…

Korov neuzvracene ljubavi
buja i raste
poput neizljecive bolesti
koja se kao lupez
u srce i dusu uvuce
njeznima poput tebe…

Za borbu
s neizljecivom bolescu
odlucnosti i snage treba


nemoj da ti zivot pobjegne

i sreca kao leptir otprhne


draga Djevojko;
Nemoj da ti zivot pobjegne
i sreca kao leptir otprhne
sa tvoje sumorne livade.

Kada se i obostrano voli
poneki cvijet na livadi uvene,
a kad ljubav uzvracena nije
ni leptiri ni cvijece se ne smije.

Bezvrijednoj ljubavi, draga Djevojko
treba sto prije raskidati konce.

Zivot je kratak i lijep
rasiri mu ruke
slobodna i sretna
rascvjetaj se u najljepsu ruzu
u vrtu brizne Majke
da te cujemo raspjevanu
dok na harfi svoga srca sviras:
O, zbogom zabludo, o, zbogom varko
nije vrijedno bilo
ni suza , ni patnje, ni tuge…
odlazim…
letim u narucje Plavom Suncu
pod svodove tople
u svjetove bolje… radosnije…bolje…

“Rijeka bez povratka”
15.travnja,2019.
(Kad je u Parizu gorjela “Notre Dame”







This article has 4 comments

  1. Draga rijeko, hvala ti na pjesmi!
    Mislim da su ovo posljednji trzaji ljubavi i stihova za “ljepotana”.
    Nijedan čovjek nije prazne duše, a njegovo srce- uf, to je priča za sebe, ali nije plitko.
    Prešla sam dug put, od jeseni 2016.-te,kad sam prvi put osjetila da se budi ljubav prema njemu, pa do danas.
    Ali, neke priče u životu ne možemo, a i ne smijemo ubrzati. Da sam prisiljavala sebe da ga prebolim “preko reda”, ostao bi dio moje boli zauvijek.
    Ovako ipak ta priča ide svome kraju. Mirim se sa svime, i polako, ali sigurno, nastavljam dalje.
    Pozdrav 🙂

  2. bbegusic…lijepo kazes–RASKOS POEZIJE…Da, POEZIJA je raskos i ljepota duha, ono nesto misticno i
    magicno sto zivot cini bogatijim, osmisljenijim…
    Pojedini suvremeni “pjesnici” svojim nacinom pisanja poeziju objezvredjuju i prostituiraju, ali POEZIJA
    je bila i bit ce konstantno bogatstvo duhovnog umjesto materijalnog. Slazemo se, zar ne? Pozdrav, “Rijeka”

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting