[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Neke čudne tuge, po meni noćas tutnje,
i neka teška kiša mi o prozor lupa,
baš noćaš kada me muče ideali, slutnje,
filozofija, ljubomora i sve to skupa.

Još mi vodimo ratove hladne,
na obje strane jednako je zime,
jer moje su misli jednako te gladne,
između redova tužne rime.

Jednako te pominjem, i jednako ti praštam,
jednako pjevam, pijem i psujem,
i jednako o tebi počinjem da maštam,
kad god tužnu baladu čujem.

I sve to radim a samo padam,
i samo se jednog pomalo bojim,
kako sve manje razumom vladam,
a sve više umirem u sjećanjima tvojim.

Posted by xx44

This article has 1 comment

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting