[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kako je lijepa ljubičasta boja šume,
u tananim granama provlači se magla,
u svitanju hladnog jutra bosanske doline.
Iskri se inje zapleteno u krošnjama,
prekrili se brežuljci snježnom bjelinom,
slutim idilu moje duše, treptaj u oku,
u žudnji, u čežnji da grlim baršunaste vidike,
vjetrić je raznosio rapsodiju čistog zraka.
Još šumi u meni svjetlosna muzika
modrog mora i ljubičastih brežuljaka,
drhti mi srce suptilnom melodijom
ovog jutra u dolasku blagdanske večeri.
Tišina mirisna okružuje sva moja čula,
svud oko mene bijeli se snježna dolina,
tihuju rajske ptice u krošnji jele,
vrijeme postojanja zastaje bezvremeno.
Uranjam u čaroliju prastarih hrastova,
vatrometom boja priroda tka poeziju,
stihova nekih davnih pjesnika,
neslućene snage piščeva izričaja.
Svilena se magla raspliće s vrhova šume,
u meni budi žudnje i sjećanja na more,
sjedio sam na pješčanom žalu života
do mene je dopirao miris mora i bora,
na horizontu se zrcalile zvjezdice morske,
a ja sam grlio more opijen slanošću,
more me je dražilo u jutrenju zore…

Autor dinko1941

Slikar sam umjetničkih slika u raznim tehnikama i pišem poeziju

Ova objava ima 11 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting