Baba Jele

Zvono jeca, tužnu glazbu svira,
iza Križa, kolona tužna,
teškim hodom grabi uskom stazom,
u daljini sprema se oluja.

I pas Žućko tužnih oči cvili,
s međe kolonu usku gleda,
nema više stare babe Jele,
tople riječi i komada kruha.

Sumornog dana, prekrilo je tijelo,
crnom zemljom osta samo humak,
Križ drveni i pokoji cvijetak.

Nema više stare babe Jele,
ostadoše samo lijepe uspomene.