[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Sjedila si zamišljeno na stepenicama
Preko puta kraj ceste crvenila se trešnja
Rijetki oblaci su nasumično tumarali nebom
boje tvojih očiju
naslutio sam oluju u kutu tvojih usana
znao sam da ćemo do uveče umrijeti
nije više postojalo sutra za nas
neizlječivo smo se mrzili

susjedov sinčić je kroz prozor
bacio papirnati avion
ja sam načeo drugu litru
a na njenom dnu vidio sam
našu potonulu lađu

ustala si
podigla palac u mome pravcu
i odšetala kao da si krenula
u trgovinu po mlijeko
zaškripala su drvena vrata dok si ih zatvarala
to je bilo posljednji put
pamtim tek da je bila nedjelja
nebesko-plavu boju tvojih očiju
i
maleni papirnati avion

Posted by Mladen

punovremeni jahač oblaka...sanjar...ukratko blento :-)

Website: http://mladenvojtkulak.blogspot.com/

This article has 3 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting