[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Preporađam se u zlatnoj kori sunca,

u sjenci tustog drveća nalazim mir,

i miris bludnog cvijeća češka mi nosnice

o kako volim ovog raja pir.

U gluhoj tišini

u kojoj ptičji pjev ne remeti i ne muti mir,

bez zujanja pčela i bumbareva gnjeva,

u košarici milja,

preobražam se (ponovno živim).

Iz pakla se dižem očišćen bez čađe i pepela,

tijelo sam opustio vodom, srce utopio na trijemu uz bevadnu,

a dušu očistio u crkvi i galeriji;

sada svjež i krepak krećem rajem.

Obljepljen svetim plahtama na divanu sjedim

dok vijori zastava od punog plavog platna,

iza Parnas brda,

svoju vilu Avanturu zovem

( u njene divne modre oči gledam).

Krepak sam i vitak

te spreman za snene poljane,

za draži tvoje što ih slijepo sljedim.

Odgovori

Subscribe without commenting