Kad nekog voliš, voliš i sve što mu pripada i dobro i loše…gledaš ga očima posebnim, očima ljubavi u kojima je on tvoj anđeo stvarnosti i prikaz savršenosti u svijetu ljubavi…ZATO TE I VOLIM JER NISI SAVRŠEN SVIMA VEĆ SAMO MENI!


Anđelu

Kad ljubim, ljubim uzalud jer svaki put znam da još uvijek tebe volim… Volim i nadam se… Da ćeš jednog dana vratiti se  meni… Baš kao što se vraćaš svaki put kad ti je teško… Kad ti ovaj svijet slomi krila anđela i duša dotakne dno… Kad ti suze navlaže oči tad želim da znaš…


Ti patiš za njom, ja za tobom i tako u krug…. Nikad nećes zapravo znati koliko te volim i koliko ti mogu pružiti… Ako ti ikad zatreba duša za bolje sutra, znaš di me  možeš naći… Na onom starom mjestu, čekat ću te…


kad čovjek ne može izreći ono što osjeća, on umire jer mu duša pati… teško je nešto osjećati, a u sebi tajiti… skrivati svaku suzu i nadati se…. čekati…. čekati…. i nakraju ostariti u čekanju…. dušu izblijediti i tilo umoriti…. tilo ostaje duša umire… ostaje samo prazno tilo bez ljubavi…. a, ljubav je smisao života……


znam da nikad neću imati nešto što najviše želim, a to si ti…. znam da nikad neću osjetiti nešto tvoje… jedino što mi ostaje da te volim i da osjećam tvoju prisutnost… to je sve što imam od tebe… meni je to dovoljno… jer znam da te volim beskrajno… i voljet ću te…