Poput trireme bez veslača na uzburkanom moru, propadam kroz grotlo izgubljenih čežnji. Kao izbrisana stranica iz knjige života kroz sivilo postojanja, nagovještaj tame lavina hladne neumoljivosti gura me naprijed. Pozdravljam crnilo, mašem praznini prihvaćam ju i radujem joj se. Grije me žar što tinja, makar još za tren, kao leptir u sumrak baca svoje posljednje…