Bila sam mala kišna kap Koja se u potok slila I postala njegov dio Potok svojoj rijeci žuri Sad sam modra rijeka Koja prema moru juri More sam I tebe Otoče moj Svojom vodom grlim


Noćas pišemNe riječima Dušom Poljupci su slova Dodiri se nižu Slažu Jedan do drugog Ostavljam ih na tebi Urezujem u srce Ono je papir Na kojem moja pjesma sniva Ne piše se Ne čita Ona se živi


Noć Nas dvoje Usne moje i tvoje Oči zelenom vatrom gore Zavedi me noćas Strasno me ljubi Usne na vratu uzdahe mame Ruke lako niz leđa klize U tijelu trzaje bude Uz sebe me stisni Draži pokaži Dišimo dahom istim U ljubavnom zanosu Podižem zastavu bijelu Poljubi me Ljubi Zoru dočekajmo U zagrljaju strasnom


Cijeli dan Oblaci kišni Sivi Nebom vladali U smiraj dana Iznenada Kada već noć Polako grli dan I na počinak ga sprema Sunce na zapadu Kroz oblačna vrata se probilo Zlato na zemlju spustilo Na moje zlatne kose Svoje zlato prosulo Toplinu i svjetlost Za lakše Ljepše snove Podarilo


 Ne ostavljaj me u noći Bez tebe kroz nju neću moći Previše tmine i tišine je krasi Samoća je ogromna Zebnja u srcu još veća Oči samo tamu vide Želim u susret svitanju Toplini… Da mi srce ugrije Mraz s duše otopi Ruke ledene dotakne Svjetlost želim Oči crnilo bojama da zamijeni Tišinu pregršt nota…


Sve je prolistalo i procvalo Sve osim mene Kasnim li u vremenu Ili uopće neću? Ah, možda ipak Još uvijek stignem S najdražom mi lipom U cvat poći U sjeni joj snivati I opojnim mirisom se opijati Ne predajem se Hvatam svoje proljeće Postanem dio Lepršavog Treperavog Lelujavog Klepetavog I žuborećeg carstva Zadnjim pogledima se…


  Bol sakrivam od svijeta Uronjena u tvoju sjenu Plačem bez suza Suzama neba Tugu sam u dugu umotala U taj pršteći osmjeh visina Pred vratima sjetu ostavljam U beskraj ulazim sretna Jer tamo ljubav čeka I cijelu me prelijeva


Poslije tebe dugo mi trebalo da povratim moć disanja Da boli prevladam Srce boli kad nespremno dočeka kraj Krila sna se lome Nema bijega A baš tada bi u carstvo mašte… Na mjesta sunčana i svijetla Na mjesta topla i nježna… U neko drugo vrijeme… Na neku nepoznatu i oku nevidljivu zvijezdu Gdje za bol…


Pogriješio si stanicu Na srce mi sišao I orkane u meni pokrenuo Iz oka mi more tuge izvire Kasno sam shvatila… Tebi u mom srcu nije mjesto Useliti nisi smio Ja sam na pragu tvoga ostala Dalje nisam smjela Nikada mi nije pripadalo Zadržao si ga za sebe A meni je bio dovoljan osmijeh tvoj…


Čemu sve to… Vatru u meni si zapalio, Rasplamsao I u trenutka najjačeg plamena Vodom me zalio I sada promatraš Kako se utapam i gorim Bez riječi, bez glasa Jer sve su moje riječi potrošene, izrečene Vjetar ih odnio U planine, na oceane, u pustinje… Ostala sam u tišini čekajući Čekanje je vječnost postalo Tako…


Srce od tih riječi raste Tvoj sam Tu… Sada… Jučer… Danas… Sutra… I bit ću… Još dugo… Da te pratim poput sjene Na stazi života Kad posustaneš Ruku da ti uhvatim Dlan na dlan prislonim Na obraz stavim Dlanom te ljubim Želje ti znam U očima ih čitam Tvoje snove sanjam i sam


  Godine upornosti ostaju iza mene Jutros sam načinila posljednje korake U ovim pretijesnim cipelama Što mi noge nemilosrdno izranjavale Krvareći milost svakodnevno molile Ogluših se na povike njihove I uporno sebi i njima govorila Ja to mogu Sve je to zbog neravna puta Zbog gruba kamenja Nisam željela priznati Da ih nisam pazila Nikada…


Odvedi me daleko od svega Od ljudi Boli Moga života Odvedi me na morska prostranstva Da ćutim kako u tišini noći Slikarevo platno postaju Koje milijunom zvijezda treperi Odvedi me… Da mirnoću na sebe navučem Brige nevidljivim jedrenjakom da otplove A dodiri tvoji nove zvijezde tvore Dodirni me… Zatreperit ću Dvjema zvijezdama u očima tvojim…


Šume se prostiru između nas Svježinom  odišu Mirom mame Prostranstva livada  između nas Čijem šarenilu i mirisu Ni šumske vile odoljeti ne mogu Na njih dolaze pa svoje kose raspliću I ples zaplešu Neukroćena rijeka je između tebe i mene stala Neumorno u daljine juri Svome moru žuri Za strasnim zagrljajem žudi I mnoštvo putova…


Naučih letjeti bez krila A na krilima pjesama svojih I osjetih prostranstva  duše Bujica riječi poteče Sve što muči i tišti iz mene odnese I na papir prenese Tu ostaje za vremena neka daleka Da me sjeti kad sjećanja utihnu


Odbijam odbaciti sanjarenja svoja I dalje lagano koračam poljima snova Čvrsto ih držim U mrežu lovim Poput ribara Kojem život o tom ulovu ovisi Ne puštam konopce Iako se u dlanove urezuju Rane bolne otvaraju Koprcaju se Rane produbljuju Ne ispuštam ih Ni pod cijenu života Šta će mi bez njih ostati Tko sam ja…


Trebam te da dišem Pjesme da ti pišem Ruka u tvojoj da počiva Osmjehe po licu  rišeš Riječi šapućeš tiše Volim te najmilije moje Usnama me dodiruješ Na  tijelu trebam prste tvoje Trebam te da snivam mirne snove Uz tebe sretna da se budim Trebam te Jer srce moje Nosi ime tvoje


Tako mi često mislima šećeš Nepozvan i u sanje uđeš Pa svoje snove i budna snivam U njima se skrivam Jedino u snovima sam sretna Tu si moj Ljubiš me nježno Da srce zatitra Jedino tu tvoju ljubav imam Tu moje srce tvome pripada Tu si moja svjetlost, moja nada Tu mi srce ritam tvoga…


Kilometri između nas A ti u mojim venama Svaki djelić mene dotičeš U srce si uplovio U dubine mu zaronio Srce te vatreno zavoljelo Cijelu vječnost bi ti dala Usne vrele dodirivala Ruke u šetnje slala Ljubit te mogu samo odavde Neostvarena ljubavi moja A to boli Ipak pustit ću ljubav da gori Sve dok…


Ispuni mi zore Poljupcima vrelim Dodirima nježnim Kad jutro ljubi dan Neka usne tvoje Nježno ljube moje Svaki ću ti poljubac uzvratiti Svaki dodir umnožiti Nikad neću prestati Nikad se umoriti Na svijetu cijelom samo je jedno mjesto Gdje sreću osjećati mogu Naručje tvoje Tu sam potpuna Odjednom i svoja i tvoja Slušajući melodiju srca…


Noćas sam ostala sama Na krilima tamne noći Iz tvog sna sam morala otići Bilo je pretijesno A mislila sam Dijelimo snove Da tvoj san je i moj Vjerovala sam u tebe Kao u zadnju kap vode Za kojom žedne usne vape Kap što spas znači Život obećava Izgurao si me iz svog sna Jer…


Neka nam nebo granica bude Medeno moje strasno me ljubi U čvrsti zagrljaj uzmi Strašću opij U maštu sa mnom uplovi Svu me milovanjima prekrij Osjeti svaki otkucaj srca moga Trzaj tijela Svaki je zbog tebe ljubavi Tebe u srcu osjećam Ti mi srce pokrećeš Ubrzavaš S tobom uživam Uz tebe sam sretna i potpuna…


Snivam snove obasjane zvjezdanim sjajem na ramenu tvome Ukradi me vremenu koje nam ne pripada Vremenu u koje nas dvoje ne pripada Još ću ti jednom Samo jednom Tamo u zoru Pred samo svitanje ime tiho prošaptati I duboko u sjećanju zaključati svaki tvoj dodir Svaki poljubac Svaku toplu riječ Svako tvoje „volim te milo…


Znaš li da sam te noćas pohodila Dok si mirno snio Tiho sam  vrata odškrinula Još tiše Na prstima kroz sobu prošla Do kreveta došla Polako se spustila na nj Pokraj tebe sjela Dugo tako mirna bila Bojeći se da te ne probudim Usnulog te promatrala Satima tako sjedila Čuvala tvoj miran san Polako svoje…


Mjeseče dragi zašto u odrazu tvome još uvijek vidim oči njegove Zašto mi pogled  tebi bježi iako srce zna da to nanosi bol Takva ljepota a tugu donosi Mislila sam Vječno ću kraj njega biti I s njim sniti najljepše sanje Ljubavlju njegovom okupana sjat ću Duša mi obučena u halju sreće Vječno bit će…