Ništa nije važnije i ljepše nego je rijeka mekih osjećaja što se slijeva raspletena u dušu i stvara nevino, blistavo i čudesno – kristalnu vedrinu u zjeni pogleda koji me napaja iskričavim zovom i miriše na divan i lepršav cvijet sred jezerca ustreptalog u njedrima; i rastvara se u raščipkan slap niz treperave i…


Kao niti svezane za plamen visim, njišem se i lelujam spletena u čvor rasutih misli i zahvaćam dah niz pogled koji sjedi i zuri u noć gustu, naježenu i tešku na srcu – zapljuskuje me i prožima suza sred kovitlavog krika … Pobjegla bih iz tog stiska, a samo se tresem u groznici znoja s…


Ruže će živjeti, rasti i cvasti kao i ljubav beskrajno nježna poljubac treperi i osmijeh blista s koraka na putu šuštave pjesme … Ruže će živjeti, rasti i mirisati kao i izvor beskrajnog svjetla kaplja se njiše i prosipava iskre u zjenama se čarolija prelijeva i rudi … Ruže će živjeti, nicati, sanjati i cvasti…


  Kroz sliku savršene čežnje leluja i zri moja stvarnost pulsira pred očima – vječno se ziba i smije Sunce u ruhu proljeća pregršt sjaja provlači se kroz plavi svod i miluje misli na prozoru kroz srce i sjeme kuca, klija i raste život mlad, svjetlucav i bujan kroz zasijanu prisnost smijeh i svila šušte…


  Prepoznaj sebe u drugom čovjeku obnovi se u sjaju iskrene ljubavi i pokaži svoju veličinu srca poklanjajući lijepe misli i riječi s ljekovitog izvora probuđene duše i raduj se svakom novom susretu pod sunčevom razigranom krošnjom što te pozdravlja i privija na grudi otvorene zagrljajem cvijeta i  rose i umiva ti lice mirisnim dodirom…


  Tvrdim odgovorno da sam samo pitanja postavljala nikoga nisam zavaravala s pjesmama, a ako se netko zaljubio u očaravajuće vibracije neka uzme pero i papir pa napiše sve – može pitanja bez odgovora, a može i odgovore bez pitanja, a može sve udrobljeno i tajanstveno s prizvukim golicanja mašte čitatelja i publike jer svi…


Ako hoćeš dotaknuti ljepotu, zaogrni se u prozračan plašt i poljubi proljetni lahor kad u ranu zoru probudi te milozvuk … Ptice pozdravljaju sunčev struk – blistaj što se trepereći prelijeva i rađa obasipavajući zlaćanim prahom put kad pogledom obuhvatiš lepršav ples boja i nijansi … Latice cvijeća se otvaraju i učas zamiriše svjetlucav zrak…


Samoća

  Stolica prazna i ja nasuprot njoj sjedim za stolom … Razgovor u meni bezglasnih riječi otkucava ručak … Sat na zidu visi, a kazaljke dvije prolaze kuhinjom – žureći za sebe krug krugova istih na putu pod nebom … Nikada više u šetnju ruka pod rukom i razgovor za stolom neće obasjati naš dom…


      Pjesnička sanjarenja su java, koraci uprti razmicanju zavjesa, zvon trepavica nad obzorima kad se probude oči htjenja u grudima … Luč što gori upaljenu svjetlost zjene i vjetar što nabire kamenu planinu pišući se utisnutim borama dragulja kroz čipkasto svjetlucanje na dlanu … I poljupce raznosi kapljama daha grleći se slutnjom grgoljanja…


Odronjen kamen s planine zadrhti krvotok snage potresene. Ne jadikujte – život gradi, kruneći zrnja pšenice s klasja. Ne plači danas, smrt samo sniva odmor namjenjen umornom srcu … Odronjen kamen s planine. Otvoren krvotok curi niz pukotinu. Ne tuguj zjeno – život ima vrijeme hoda i rasta na zemlji! Cvijet miriše, niče i sja,…


Tražiti slobodu, pravdu i mir, dijeliti osmijeh, dobrotu i kruh bilo je previše u ono doba davno – ponizili su Te, prezreli, mučili i pribili na Križ … O Bože, oprosti nama odjekuje vapaj i bolan krik kroz vjekove sve do danas svijeća i molitva gore na ovoj obali dobrote i zla pod kupolom vremena…


Nevjerica nastanjuje misli priznajem da nisam dragovoljno u njima, huk zla me zbunjuje – neprilagođeni ili zbunjeni umjetnici propitkivaju zdrav razum u nama kroz čitavu povijest Duh smrti pjeva vukovi gospodare nad mirnim ovcama – pašnjaci ljubavi postaju zgarišta i bol … Rat je bio na vidiku i donio vatre pakla za grobišta i za…


Samo ljubav nosi vječnost iz Božanskog srca tkana onom pređom nježne kaplje sa izvora radovanja – vrijeme sviće vjekovima istom zorom dar svjetluca meni-vama svjetlost dati iz fontane proplitanja ono nešto što se kreće udahnuto-poklonjeno u smisao zbog ljepote život kliče poput cvijeta zlatnih lati … I ja nosim pregršt emocija! Svašta nešto na um…


Još uvijek vjerujem u ljubav, ali nikada više bezuvjetno i čisto vjerovati neću moći riječima udvarača srce i misli vraćaju me u pelin i bol – više ne mogu biti djevojčica naivna, a to me zamata sjetom i čini zamišljenom …   Ti sve bi htio znati o meni, konjaniče s trubom u noći, kad…


Tvrdim odgovorno da sam samo pitanja postavljala nikoga nisam zavaravala s pjesmama svojim, a ako se netko zaljubio u očaravajuće vibracije neka uzme pero i papir pa napiše sve – može pitanja bez odgovora, a može i odgovore bez pitanja, a može sve udrobljeno i tajanstveno s prizvukim golicanja mašte čitatelja i publike jer svi…


Ako ikada odeš od mene, past ću u bezdan duše, prazna i beskrajna suza na vjetru jecajući dah s glazbom raspuklih žica među prstima ojađenih sutona što se privijaju za buđenje bezbojnih očiju na zvijezdi … Ukleta tišina svanulog jutra za smisao cvrkuta ptica u krošnji s mirisom kave u domu bez vatre … I…


Moto: Kad u očima tvojim čarlija osmijeh ljubavi i pažnje, moj korak je ustreptalo sunce …   Kad me dotakneš u jutro rano, u očima mojim kliktaj plane jasniji od sunca usred tame i ruke te grle, srce u dah privija … Krv topla valove i misli njiše s tvojeg prisustva radost me zove u…


Moto: Pregršt pjesama i priča o ljubavi i poljupcima zbore, a neispričan sjaj s obzorja sipi … Latica cvjeta s kapljom rose, kapljica kiše u zraci sunca – medaljon boja u zjenama zaiskri i bude ljepota u žličici poljubac, nježnosti duga dragocjenost prospe na čelo i usne života treper prozračan i bude vjetrić osmijeha kroz…


Moto: Nevidljive misli moje s vidljivog čela se šire postojano i rasklapaju vidjeti put… Preko Njega kroz Njega tvoj i moj Ja se ostvaruje i gasi prihvatiš li njegovati ljubav i ne znajući slijediš Mu trag – uspinješ se do srcišta križa obdaren snagom i govorom osjećaja, otvaraš se posijati osmijeh i molitvu i ne…


U susretu s užasavajućom patnjom svjetlost se slama i drhti u duši, srce se grči, smrzava, trza i jauče tonući sve dublje i dublje u tamu sve dok te ne probudi krik straha – hvala Bogu što nije bila stvarnost s olakšanjem se nasmiješ zori i zagrliš čitavo nebesko prostranstvo … Sretnik si ogrnut bogatstvom…


  Ovaj Svijet ne razumije nesebičnu, čistu i istinsku ljubav koja iz srca Ljepote se izlijeva sebedarjem za život radosti … Ovaj Svijet ne prepoznaje dražestan osmijeh djetešca iz jaslica koji nas poziva na gozbu svetosti koja čovječje srce obdaruje plemenitošću … Ovaj Svijet nedovršenosti, sebičnosti i zla ne prepoznaje čudesnu i blagu toplinu koja…


  Moto: Ne zovite je pjesmom to što me život susreo upresti tajnom vibracija u mojoj krvi … Ne znam joj porijeklo, domovinu, ni izgled samo strast njenu ćutim snagu nježnosti i boli … Zarobih se u njenoj puti snena, budna i opijena disati dahom što struji zov dodira i slutnji… Rasula me daljinama oka…


  Trčala sam prema kristalnom slapu i doticala mu iščipkanu ljepotu kapljica dok se modrilo presijavalo u mojoj zjeni i klicalo opijeno i ushićeno toj glazbi i letu  sve do paučinastih oblačića bijelih što su se nježno i zvonko rasuli jutrom kroz lelujav i baršunast plašt u smijehu punom srebrnog i zlaćanog treperenja … Trčala…


Mi

Krenuli smo uz tu rijeku ljepoticu zaogrnuti plaštem radosti zagrljeni, vedri, zaneseni – zaljubljeni i lijepi s plamsajem srca i poljupcima rastrošnim u oazi s valovima ljubavi krenuli smo i satkali svodove blistave u harmoniji pripadanja … Stojim i gledam kroz suzu tu sliku – opet se vraćaš s osmijehom blagim na licu, opet ……


  Kroz osjećaj što blista na zjenici srca glazba leprša i razlijeva čarobne zvuke u oazi cvatu te ružice nježnosti života pohranjene u jezerce mreškaja sred grudi dok miris obavija pogled mi zlaćan u duši treperi, njiše se, sja i igra val prozračan i mek u lepezi prepleta  na zori uzdrhtaloj daškom iskrica na licu…