“Sta je to genocid”?!, upitase me onako kao usput… kao nebitno im, kao ne boli ih… meni je bolna sama pomisao na unistavanje jednog naroda a posebno moga, jer svi mi bosanci i hercegovci smo Srebrenica, svi smo ozalosceni onoga dana kad svijet nije reagovao jer ga ne interesuje, kad se cuo samo jecaj majki…


Svi pravi prijatelji se upoznaju od djetinjstva, valjda su to ti temelji poznanstava iskrenih, nevinih… valjda smo sada samo obrisi one djece koja smo nekad bili, zivot nas je mjenjao u neke nakazne figure, omudrio nas, okrutio nas , i sad smo neke osakacene verzije one divne djece, onih sirokih ociju u iscekivanju sladoleda kod…


Zubori jos nasa Una ali danas prica neke nove price, price novih narastaja, a sjecam se kad je nosila nase price kao svoje ciste kapljice i sva onako bljestava, ledena i cista prelijevala se po nasim tjelima i umivala duse nase…i kad se pokvasis u njoj, nije vise bila tako hladna, kao da se privikavala…


Kako bi udobno bilo sakriti se u stihu, onako se skupiti i uzivati u iscekivanju dok te/se neko pronalazi, ili se prosuti po tom istom stihu, kao kisa, uflekati ga suzama, osjetiti svaku emociju, iskreno, bez ustezanja… Uci duboko stazama stiha, setati kao alejom kestenova i uzivati u tihom povjetarcu ljetne veceri, ili pak oslusnuti…


Kako su rijeci postale prazne, kao i oni sto ih izgovaraju, cak i one velike rijeci kao ;ljubav, hrabrost, milost, dobrota, prijateljstvo, ne daju onaj isti eho kao nekada, ne lomi se u dusi kad ti neko kaze da te voli, jer je pozadina i srz te rijeci kao kost u grlu, neiskrena, osmishljena i…


Ljubav je njegovo tamno oko koje te gleda na poseban nacin; kao da ces isceznuti svakog trena a ono te veze iskricama svojim, osjecaj je jedinstven, cist i dubok, kao nasa Una u ljetnjoj predveceri, kao pjesma o neispunjenoj ljubavi… I njegovi pokreti su ljubav, ushicenost u razgovoru s tobom, zagrljaj mek kao oblacak, osjecaj…


Ja i ti, postojimo li?! Ili smo samo obrisi, sjene stvari oko nas… mozda nas je donijela roda ili smo iz paukove mreze nekako nasli spas?! Znam sad; izbacila nas obala poslije oluje, nas brodolom je trajao kratko kao i status nase veze, i sad se trazimo u skoljkama zaborava, zavirujemo u neke tajne kalendare,…


Indvendigt Jeg skriver, jeg skriger indvendigt… Jeg lever, jeg elsker indvendigt… Hvem har skjult hele verden af mig?! Kan jeg ikke længere se dig?! Du er blevet opløst i mit hjertets blød… Iznutra Ja pishem, ja vrishtim Iznutra… Ja zhivim, ja volim Iznutra… Ko je sakrio cjeli svijet od mene?! Zar te vishe nemogu vidjeti?!…


Postoji milion osmjeha, svaki ima svoju prichu.. Neki su satkani iz nade, neki iz vjere , neki iz  ljubavi a neki chak iz oholosti i mrzhnje… Oni shto su satkani od nade su blagi, chekaju s strpljenjem svoj trenutak da se vinu i postanu gromoglasni…Svi nosimo osmjeh nade…za nekog ili neshto… Za sutra, za buducnost,…


Ona koracha sigurnim korakom.. dok joj se vjetar poigrava narandzastim pramenovima kose.. Diskretno nashminkana, blijeda.. samo usne joj sijaju crvenim karminom.. Zeleni kaput i visoke potpetice je chine neobichno privlachnom, kao da je sishla sa nekog modnog chasopisa Neshto nestvarno, misteriozno u tim zelenim ochima… Odluka je pala! Ide do kraja sa svojim planom.. ta…


Juche…iz guzhve mojih zamrshenih misli prenu me tvoj pogled usporio si korak…i pogledi nam se pomilovashe na tren…tren vjechnosti… primjetih inje u tvojoj kosi…uchini mi se kao neka snjezhna charolija.. te srebrne niti u tvojoj kosi me vezashe kao pauchina.. pokazashe mi idilu …vrijeme stade, zachu se Cigala iz prikrajka…tango.. pruzio si mi ruku i…


I see the smile that I love gettin’ brighter and like blades of roses openin’ in all the glory that they offer… My Prince in the castle of dreams is wakin’ and offerin’ his cherry-red lips…I wish to kiss those smilin’ dimples on a face that I adore… his hair is wet, of dreams, of…


Josh nije kasno rijeko zelena da nas vratish u ono bezbrizhno, zaneseno juche..na neshem keju… keju mladosti, chezhnje, uzdaha…Koliko samo poljubaca pamti Una i koliko shapata u tihim ljetnim nocima?!.. Vrati nam plavetnilo neba i prijateljstvo nam vrati… koje si nam ukrala kad smo te napustili uplakanu…okrvavljenu… Vrati nam zore u parkovima, jutarnje kafice, caskanja……


Vrtlog misli, koje se zaplicu i sudaraju jedna s drugom Pracene naletom emocija; radoshcu, tugom, strahom Vasionski putnici, u potrazi za svrhom bivanja Samo dushe nam se susrecu na istoj razini Ponekad znamo shta ce onaj drugi izgovoriti, uchiniti I kao da smo oduvjek bili jedno…i kao da nas je dah od kojeg smo stvoreni…


Ona je nebeski drug Moja prijateljica, sestra, pouchnik, filozof, majka Ona je rijeka koja izlijeva njezhnost, osmjeh i proljecni dah svjezhine U njenim ochima blagost i ljubav…kao da sve ove godine nisu poremetile te drage crte lica Kao da je oduvjek bila uz mene, ponekad i sa prijekorom…istinski drug Ta dusha iskrena pronalazi moju svaki…


Ti si nedokuchiva poema..poema o vatri rasplamsaloj o galebovom letu nad morima sjevernim o prosjaku i bogatashu…Ivici i Marici u nekom izopachenom svijetu Tvoja ruka doseze do mog lica…miluje me umjesto vjetra skida me kao pauchinu sa neotkivenih mjesta… Tvoja kosa kao olujni vjetar…nemirna i tamna,,, Zeljela bi se zavuci u nju i biti zasticena…


Olujni vjetar sjevera rusi nebo posustalo od teskih oblaka i poput tog vjetra lik djecaka u glavi se kovitla Svaka lokna njegove tamne kose me zove milim glasom U njegovom oku zelenilo daljina… Kako preci ovaj okean sazdan od oluje, dragi? Pruzi mi ruku od devet milja, ne dozvoli da nam ugase danicu i pospu…


Ljubav je jedna luda igra, zavezanih ociju i u toj igri ucestvuju dvoje zaljubljenih i svako izgubi dio sebe… Dobiva se samo ono sto mozes ponijeti..u dusi svojoj, jedno bolno sjecanje, jedan lazni osmjeh njegov, osjecaj da si prevarena i nepravedno osudjena…od ljubavi. I najcesce to biva ona, koja je obiljezena tim ocajem…i nije ljuta…


Znam da mislis na mene veceras dok spavas pored nje…mastas o susretu koji nam nije sudjen, o nekoj princezi koju si snio cjeli zivot svoj… Nesto divlje i banalno u pogledu koji mi nudis nesto nestabilno i nestvarno u nasoj kuli od karata…ne zelim biti druga.. Neka koju ces zvati nepoznatom, kojom ces brisati tragediju…