Kada bismo se više smijali Tada bi smijeh postajao Naša stvarnost Nosili bismo ga oko srca S njme smijući se Kada bismo se više smijali Smijehom bismo se Pretvarali u zvono Zvuka radosti Koji jekom slobode Odjekuje Kada bismo se više smijali Naše bi tijelo Zaboravilo oblik Lice mu i Bore Smijući se Znali bismo…


U mojoj ulici niču jorgovani Bijeli i plavi Kada ih berem Mirišem cijela Tako je bilo i u majčinoj mladosti Za kecelju nataknut Bijeli jorgovan Njihao se dok bi ocu prilazila Kaže da se ne sjeća više kako su se upoznali Ali da me rodila vrlo mlada S nepunih osamnaest Nije to bilo kao danas…


Što treba mi osim tebe U jutro kad sunce se skriva pod jastukom snova Kad umjesto zore tvoje lice me budi bijelo od ljubavi dozrele poput proljetne jabuke Kad otvaram usne da bih se napila tvoga sočnoga tijela u samo jednom svitanju mladosti koja već prolazi i ostavlja mi sjene sjećanja što plešu pod svjetlom…


Pjevam li pjesmu ili ona pjeva mene Utonula u stihove njene Vidim se kako me njiše i kako me gura da posegnem za sobom a znam već da došla je ura u kojoj bih mogla izgubiti se sasvim u svijetu bez njena zagrljaja Pjevam li pjesmu ili pjesma mene pjeva Mene snije i mene od…


  Iz srca mu Zemlja klija Dok mu korijen Vodu u podzemlju pije Močeć usta Suzama nebeskim Gle, koliko ih je Tih Sunaca Na tijelu mu Što u Nebo streme Suncu okrećuć se Uvijek smijerom Kamo zraka krene Jer i on je Sunce čisto Kugla Zemlje Vječno Nebu okrenuta Da nam Zemljom Širi radost sa…


Otok Trbuh kopna Što izvire iz mora Prema nebu Izdižuć se Njegovo je tijelo Obla dojka Od kamena Za nahranit ono Što na njemu živi Okruženo solju Morska školjka Mu obala Koja ljubav sunca Vabi I u sebe ga Pohranjuje Da na njega Mi ponovo kročimo


Znam Ti osvajaš me Tišinom svog zvuka Nevidljivom kretnjom Što ocrtava mi grudi Pa me puštaš Napiti se Tvoga tijela A ja Ispod tvoje kože Grijem se U ogledalu tvojih očiju Gledam se U  kisiku Tvojh pluća živim Pa te dišem, dišem Tobom napokon Udisavši sebe Bridim cijela sobom Dodirujuć Tebe I tako u krug…


Ne prestajem hodati Ovom dugom ulicom Tebi neumorno putujem Godinama Koračam Prema tvojim rukama U kojima se Kupam Plivamo u tebi Ja i moje tijelo Jasna sjećanja Na toplinu tvog srca Miris večere na balkonu Pod svijećama Kad mjesec je Zbog nas crvenio Slušajući Naš smijeh ispod plahti Pod kojima je sram Gubio smisao Još…


Kakva to gitara Svira U predjelu tuge Gdje krajolik suze grade Kao drvorede sjajne Čiji to prsti njom prebiru Čija li to duša Dok njen jecaj nebom plovi Dal’ je netko Sluša Par taktova Pod mjesecom Zvuk nečijih riječi Glas zrakom što putuje I noćas me liječi


Kada bih mogla vječno Sanjati Moje bi oči uvijek U snu Otvorene bile Gledale bi Mene usanjanu Vidjele bi moje lice I zjenice Što snima plove Moje ruke Što ih grle Dok mi duša U snu lebdi Vidjele bi moje tijelo Kako trči Sa snovima mi Pod nogama Kako nebom snenim San moj život piše…


Ostani Još samo ovo veče Dok mjesec ne otplovi Ja pružit ću ti Utočište Zamišljajući da si došao Ostati zauvijek Zatvorit ću prolaz Svemu Što moglo bi spriječiti Naš poraz Leći ću na postelju I sanjati Da došao si me voljeti Toliko Da bi me ljubav tvoja Od snage mogla boljeti Da bi mi srce…


Leptir sam U mojim krilima Tvoja ljubav spava Posuta bojama Naših osjećaja Letim visoko Do usana tvojih Kušajući u njima Slatkoću meda Što mi život daje Neumorno tražeć uvijek više Od svog leta Jer moj život kratko traje Tek par uzleta I silazaka sa mekih Rubova tvojih A zatim padam Sretna što sam te dodirnula


  To bio je jedan od onih dana Kada se nebo približi zemlji Sva tama noći se spustila do naših nogu A mi smo hodali mrakom omotani Čekajuć svitanje Koje bi nas uvjerilo da sanjamo Mjesec je na nas spustio lice Ali utješit se njime nismo mogli I kada je moja usna krenula Dotaći tvoje…


Svu svoju snagu što Imam u sebi U Tebe uronjena Ja poklanjam Tebi Sveprisutni Tihi moj vodiču Lučonošo Mojih dobrih misli Što iz mraka Na svjetlo me Izvodiš Pitam se Koliko mogu Ja Iz tebe ponikla Biti vijerna Tebi Pratiti Te U svom ljudskom Obliku Moja duša Nevidljivog Tebe Obuhvatit će Zaroniti u svu Moćnu…


To su trenuci kojih se sjećam Kišilo je A ja sam se skrivala Ispod tvojeg kaputa Zaboravljajuć da davno Sunce je zasjalo Na cesti su blistale kapi Poput lampiona Dok tramvaj je klizio gradom Poput parobroda Što ispušta u zrak Toplinu naših tijela Tih dana je u nama svirala melodija Koju ne mogu izbrisati svih…


  Dok val se pjeni U sebe gledam Otvoreno more U meni se plavi I u njemu okus Koji pamtim Tvoje usne Prije odlaska Tanak mlaz tuge Što u mene se slijeva I u njemu moje oko Boje čežnje Što će te na putu pratiti Jedan kofer nade I par riječi utjehe Što će putem…


  Ne sjećam se više Zašto te volim Na uglu je prodavač prodavao cvijeće Patke su plivale Zaleđenim jezerom Što se caklilo poput stakla Moja je ruka tada Sama tebe takla I tako ostala Na tebi zalijepljena   Ne sjećam se više Zašto te volim Tog dana Je vjetar trgao grane Ispod naših se nogu…


Ulazim u prošlost Sa svjetiljkom u ruci Kroz njen mrak šetam Tražeć davno Izgubljena lica Hoću li ih prepoznati Nakon godina Što između Nas su stale Kao prozirne Barikade Zapletene u tkivu zaborava Hodam polako Baklje sjećanja mi Put pokazuju Srećem Lica Događaje Dane Oh, tu ste Vi tanani obrisi moje Prošlosti Vi tanke linije…


Smijala sam se Tvojim očima U njima je toliko ljubavi bilo Da sam se u njima kupala Odvojena od svoga tijela U tvoje sam uplovila Pa kada me val Sreće potopio Otvorila sam usta Da u mene uđe I posljednja kap sreće Koja me potapala A ja utopljenik Nisam se željela Spasiti Tvojim sam srcem…


Pričam ti priču O tome Kako još mogu Letjeti Visoko do svjetova U kojima do sada živjela nisam Otvaram prozore nepoznatih gradova I ljudi u njima Dok hodaju ulicama Na drugom ih kraju Ceste svjetlost čeka A ispod nje Duga plava rijeka S nebom što se spaja Ja hodam tako Prostranstvima snova I uvijek osjećam…


Čija sam Pitala se I haljinu popravljala Kao nekad cvijetak u buketu Skršen sav od Poljubaca Na pramen Je kose Postavila Mašnu Na rubove usana Trag ruža Od ubranih joj ruža Što nosi ih sa sobom Čija li sam Čija li još jesam Pitala se tada Dok je prilazila Kao nekad mlada Dok je poljem…


Uhvaćena sam u vihoru Strujanja Vjetra Kaput mi nevidljiva Ruka podiže Nevidljivi obrisi Hrapave kože S mojom se sudaraju Snažno mi bridi lice Crvenim od dodira vjetra I vjeđe spuštam kako bih Zatvorila još jedan prolaz u Toplo ognjište svoga tijela Jedva dišem od leda Što mi se stvrdnjava u nosnicama Savijam se I gledam…


Čuješ li Kako u ovu noć Što mi jedino osta Samo srce još moje Napola živo živi U tišinu noći Što samoću mi sprema Kao postelju hladnu Sasvim sama ću tugom proći Prostrla sam se preko Sjećanja Što u meni drijema Sasvim odlučna ne živjeti U uspomeni I dok mi nebo Zvijezdama Sprema utjehu neku…


Zašto mi dolaziš Kad ne znaš otići? Zalijepljen za moje ruke Ne odvajaš se Prstima u moje uranjaš Poput divovskoga broda I dok ponireš Tvoje kormilo se slama U praznoj sobi Našeg brodoloma Posljednjim otkucajima Našeg zajedništva Odzvanjaju napuštene Brodske sirene Kraj je Zar ne vidiš? Odigrava se posljednji čin Predstave Na pozornici Potopljenog broda…


Živim u brojnim gradovima I njima Svakodnevno lutam Njihova ulazna vrata otvaram prema potrebi U svako doba dana U svakoj prilici Jer, ja za sve imam svoj grad Imam grad za brige Kamo ih ostavljam Da budu zaboravljene Gradove za uklanjanje bolova Gradove propuštenih prilika Gradove ljubavi U čijim zgradama nemilice ljubim Gradove tuge u…