Tuđe ispljuvke ne gutam: Bespuća ljubavi, Bezdane milosti, Maloumlja obzira…   Samo nutrinu svoju pljujem, U nju samo sam siguran: U povremenu glad, U povremenu žeđ, U povremenu požudu, U stalni bijes I borbu za opstankom!


Samo ti stazu svoju biraš Putokaze sam si crtaš   Hodit ćeš il’ kroz maglu Il’ pod osunčanim nebom   Samo ti stazu svoju biraš Putokaze sam si crtaš Bacaš se  u ponore zla Il’ kupaš se mirisnim uljem   Samo ti rušiš kamine ljubavi Samo ti istima novi kamen stavljaš Samo ti stazu svoju…


Brizi se ne prepuštaj Sjajna je to oštrica Pokucat će ti na vrata I lice vedro iskasapiti Druga će se prišuljati I leđa ti kamenovati Tada stiže horda njih Kao kriče u daljini A znaš da su blizu Poklekni samo malo I u tintu svoju namočit će te Da napišu svoju novelu Da ih se…


U svakoj misli dubokoj Koja te bude morila I nesanicu stvarala Ja bit ću tu Iza svake tajne nejasne Koju ćeš htjeti otkriti I nektar njen kušati Ja bit ću tu Ja bit ću tu Jer spavao nisam I nektar kušao sam Sladak ili kiseo Jer smrtnik sam kao i ti Tek jedno zrnce vječnosti


Znatiželja me jaka vuče, čovječe Ne znam koliko poznaješ ih Ali znam da znaš ih Pa mi reci što znaš O zemljacima svojim   Riječi preslabe su, stranče Ne znam koliko poznaješ ih Ali znam da znaš ih Ove ljude, ponosne zemljake moje Gaze dok im zadnja suza ne poteče   Kratko odgovaraš, kao da…


Dok snivaju ljudi pred zoru Krovovi im bjesne od nebeskog sivila Vjetar udarcima zidove pozdravlja I tišina jeziva na kraj’ se prikrada   To nisu sivila nebeska To nije vjetar jaki To djela su crnog prijestolja Što ga ljudi gledaju nijemo   Dok snivaju ljudi pred zoru Krovovi mi strahuju od kaplji nebeskih Vjetar ruši…


    Hodao sam palačom golemom Zidovi joj neprobojni, kameni gorostasi Hodnici svježi, otmjeni prolazi   Hodao sam palačom zlatnom Gomile klanjaju joj se, spuštaju pogled Putnici dive joj se, otmjeno uzdišu   Hodao sam palačom Tiha je opet, gluha grdosija Ljenčari sebeljubno taj otmjeni bodež!


Inspiracije bilo nije, Tekst bez slova i jasnoće pisao je Na spaljenim listovima   Tvrđava oblake je škakljala, Svoda nebeskoga bacala je odsjaj Hodajućim smrtnicima   Ta unutra gledalište bilo je, Scena bez scenarista pretpana je Škripavim lutkama   Predstava gotova je, I bez glumca i bez režije igralo je Kazalište lutaka…


Tražio sam, gledao sam staze Pod torbom putnom ramena su plakala Breme ljudi zemlje moje um mi je gnječilo Mira imao nisam, niti sna Iza ugla vrač mi se smješkao   Od boli vrisnuo sam, zajecao sam Torba putna pijesak je prosula Um zgnječeni udario je svježi vjetar Ugledah spas, spas mi od bolesnika Gospod…


Stoljećima cvjetao je hrvatski vrt: Zemlja mu od plodnosti iskrila, Zrnce slobode korov mu je čupalo. Stoljećima trepet je bio hrvatski vrt: Pupoljci toplinu upili su, Listovi su izdanci mu nevinosti bili. Stoljećima paljen je bio hrvatski vrt: I sjeverni i južni piroman ga opsjedaše, I ostade opet goli pupoljak. I dalje stoji nam hrvatski…