JEDVA ČEKAM DA ZORU GLEDAM I SUNCE OKOM PRATIM KAKO SE RUMENO I ČISTO POLAGANO RAĐA… Sanjala sam blistavi dan I tišinu noći. Sanjala sam mokru travu i gole noge moje. Kako je gaze. Bezbrižno i meko – bez trzanja, ponosno i visoko – bez saginjanja. Bez urlika strave i zvižduka metka. Sanjala sam dan…


Tako sam Ljuta, Ljuta na sebe, Ljuta na tebe. Toliko sam dala, toliko još htjela, planirala ČUDA – s nadom potajnom U tom čudnom, brzom životu. I. .. na nekom vrhuncu htjenja, usred velikih planova, ostala sam sama. Puna, a prazna. Kome ću sve to sada dati?


Duga trpnja, bol, laž, već dugo laž. Primam, vrištim, skupljam, dugo skupljam. Napor da prevladam i živim. I uvijek suze. Otupjelost, ispraznost – već dugo traju u meni. Što sam ja manja ti si sve veći. Ubio si me – nas. Zašto? Zatvor. I tri slatka čuvara. Oni me čuvaju i paze da ne zagazim…