Stih je blaga boja mojih slutnji, Sneno praskozorje živog uma, Jedna je slika, a hiljadu žudnji: Ti mirišljavi zvuci planinskih šuma. Tako sam nestvarno opijen, Ja, likom tvojim, znanim dugo, Nadomak tuge, srećom natkriven, Već budan proklinjem novo jutro. Pa se smijem, jer volim Sunce, Ono mi tebe donosi; vrele oči, Obrise tvoje, zamišljeno lice,…


Prevrat

Stvarnost i neukrotiva želja, Lice sa dva svijeta U trajanju bez prestanka; I vječnost prijeka što uzima, I daje, k’o što negdje piše, Sve je lom. Pusta duša poljem proljećnim, Skače, i skače k’o da nije moja, A ja je tražim, želim jače od svega Bez i malo zlobe, bez jada i pakla Što izranja…


Susreti

Zaboravljam te mirise ljetnje, I već stojim na cesti sam, Na mokrom pločniku sanjivo dijete, Žudi za svitanjem iščekujući dan. A kiše kao da su znale sve, Pratile korake mojih lutanja, Pustohod jedne poročne duše; A prolazi, prolazi noć bez svitanja. Lažljiva učtivost mekih usana, Izgovara podle riječi osjećanja, A meni i suza bješe dovoljna,…


Tražili su sreću svoju, kroz igru snova, Uz željene dodire ljubav saznavali, Dvije ponoćne zvijezde na nebu su spazili, Što plamte, čuvajući tajne zemaljskih zora, Tražili su sreću  svoju kroz  igru snova. Zaboravljeni, u gnijezdu ljubavi svoje sve, Bez i jedne riječi da pokvari tišinu snenu, Gledao je pod mjesečinom jednu žensku sjenu, Kako ljupko…


Sanjar

Koračam nečujno vedrim noćima, Uhvaćen svjetlima petrolejskih lampi, Pod zvijezdama, sam sa sjenama, Kraj dubokih mora i beskrajnih tajni. Slutim blaženi dodir nečije ruke, Koji me steže sve strasnije i jače, Vuče me k sebi iz sopstvene muke, Doziva u život, glasom koji plače. I sve se stiša, i najednom bude kao prije, Nasta muk…


Postajete žene, ponosne dame, Nosite mirise divljih cvjetova, I plamen vatre, k’o žarište tame, Čuvate u vašim ledenim srcima. Imate svježinu proljećnih zora, U očima boje, i tragove sreće, Vječno se zeleni planinska gora, I plavetno more lagodno kreće. Mnoga će srca propatiti tiho, Za vašom ljepotom puštat će suze, A vi ćete, osluškivati uzbuđeno,…


Kreni

Kad se ugasi sreća, Kreni, korakom tiho Niz hodnike svojih snova, I u tom lavirintu najslađih tajni, Nestani, I ostavi noć, I ostavi dan, Ostavi ljubavi svoje nesuđene, Ostavi lađu u zalivu sreće, Sa jedrima sklopljenim od straha, I potraži sudbinu. Izdigni se i nestani, Kreni.


Ukrade mi noć bez pitanja, Bez ijedne riječi nježne, I slova, nepoznatog imena, Probudiše davne tragove čežnje. Možda samo mladost nevina ključa, Koja u vrelini ljeta nemirna biva, Pa hoće tvoju dozrelost da iskuša, Rasplamsa iskru što na srcu počiva. Gledao sam te neprestano, dugo, Kao zv’jezdano nebo nad svojim gradom, I ti si znala,…


Sudnji dan

U ovome stihu, Ja umirem, bez traga u izgubljenoj noći, svom snagom tijela nestajem, bez duše u zaborav moram poći. Sve kaplje kiše na dlanu skupiću, i jednu suzu iz kamenog oka, sa posljednjom munjom, sijevnuću, i zgrabiti šljunak dalekog otoka. Nije sreća nevinosti strana, što pali vatru strasti gole, ostaće poneka podmukla rana, s…