Ovo moji su okovi, sačinjeni od grafitnih, tankih, po papiru prosutih, niti. Vječni okovi oblikovani kroz oči i srce malog svijeta, kojeg volim. Ne uništivi, ne zaboravljivi tek ponekad dahom odneseni ali izrečeni, okovi. Umom stvoreni, rukom pretočeni u zauvijek. Krivo protumačeni, bludnički okovi.   Hrđavi poput dodira u noći, bolnog i iskrenog što u…


U snovima je jak, drži nas na rukama Mama, dali je to moj otac? Dali je on jak? Čuva nas od svih zala, tata je tu ne brini se. Gdje si tata? Zašto tako rijetko izgovorim tu riječ? Što te boli, tata? Zašto te nema? Sanjam te, tata! Kad me zagrliš nestane sva bol, snovi…


Želim da znaš da se ne moraš krivit – Majko Nije me boljelo kada nismo imali jesti. Nije me boljelo što spavali smo pod stepenicama. Boljela me tvoja tuga – Majko.   Ne moraš biti tužna, stara majko. Tvoje srce zamijenilo bi hranu i dom. Tvoje srce dotaklo bi dušu i svijet bi bio lijep….


Večeras mi srce, recitira omiljene stihove, Šarajući život, tonovima pjesme, I isti onaj pogled, kad zatvaraju se kapije, Kada odlazi ti prijatelj, poput vode s česme.   Danas dodir kao uspomena, nek vijori nad tim pogledima Pamtit ću te prijatelju, makar zvali život te dovijeka Mada Shvatio sam davno, da ponekad srce se poigrava. Večeras…


Ostavljam ti ovu pjesmu kao poklon, danas kada znam da je život čudo, i ne želim ništa za uzvrat, možda samo još malo da dišem. Možda u zraku osjetiti ću miris života, što mi u jastuku ostavlja svakog jutra, ponekad samo da me podsjeti, da ga možda neću mirisati sutra. Čudo je živo, taj život…


U noćnoj tmini, gdje zvuk iluziju stvara, moje misli svuda lete, od mira nema ni dara. Čak ni san na oči neće, kao da ga netko tjera, a toliko za njim čeznem, možda, ugašena moja je vjera. Sad tek noć poput stranca, tiho šeće oko mene, tu i tamo nešto šapne, tad zaboravljam na sjene….


Mladić lica plavoga, crta kiša jesenjih, pogleda duboka, kao jedna knjiga, ali samo prvog poglavlja. Živo je početak jednog ranog proljeća, u suzi okovan s dva svijeta u rukama. Jedan njegov a drugi izabranice života njegova, iako oba drugačija, veza prekrasna. Imao je tri konja neustrašiva, jedan je bio iz njegovog plemena, drugi iz mašte…


Htjedoh ti reći, riječima teškim Bojom tamnom, potezima grešnim U meni još uvijek, poput hrđe se sjaji Onaj stari sjaj, što mi nedostaje. Daleko si tamo, negdje gdje sanjaš Al mog sjaja nema, baš tamo gdje spavaš Topline za dodir, nit pogleda hladnog Nit suze za pozdrav, onako za kraj. I ne prođe dnevno, korak…


Dobro veće, što tako šutiš? Nije li valja, ta ti se nešto ljutiš! Na život? Mene? Po licu ti se vidi, Da se to možda, tvoja duša ne stidi?   Ili je pak obratno, pa si ljut na sebe? Sad kad jasno vidiš, kako beskućnika zebe, Zima kad je hladno, i vani kiša pada, Da…


Noći ove, novo ništa nije, nit s neba mjesec, sa željom da se skrije, tek tuga mi kucka, nad prozorom hladnim, baš hoće unutra, da čini me jadnim. Što došla si sada, što mi nad prozorom bdiješ, zar ništa drugo, ti činiti ne smiješ? -„Vani je hladno, ja sam tu da se zgrijem, reci mi…


Zamoljah te draga sad srcem mojim, Ta’ rukam i tijelom, učini me svojim. Života i riječi sve skup’ malo će biti, Al’ vječno ću vodu s tvog’ izvora piti. I ne brini draga, ti nemoj se morit, Duhom i tijelom, za te’ ću se borit. Na dlanu mome, ko’ zvijezda ćeš sjati, I nikada lijepše,…


Sjetan sam majko, sjetnog sam kova, al’ iz dana u dan, rađa ljubav se nova. No nije ta ljubav ka drugom da ju dijelim, ta ljubav je meni, ponekad čini me cijelim.   Zašto sam sjetan, možda razloga i nema, al’ u životu mome, ti prava si žena. Iskustva sam mlad, tek život grane širi,…


Ponekad noći su besane, ponekad. Tiho poput tmine ušutjele, ponekad. I baš tada sve sjeti me; ponekad je bolje ne doživjet te. Ponekad kiša kose pušta, ponekad. Duge, zlatne, tkane od sunca, ponekad. I baš tada kroz um prođe mi; ponekad da te ugledam, dođe mi. Ponekad život puste priče piše, ponekad. Krhkom olovkom jedva…


…”Ostavio bih tek ponekad, ovu svoju ludu glavu da se odmori od ovog svijeta. I tada bih shvatio. Da znaš, da ti ne bih kupovao sreću kovanu zlatom, ne bih te kitio draguljima sjajnim, ta ne bih te oblačio u kašmirom krojene kreacije… Umijesto toga, zlato bi ti sjalo svako jutro kroz prozor, u naručju,…


Htio bih suzu pustiti. Da dotakne pod, Na kojem su tragovi, moga koraka Da se zbliži samnom, kao nitko do sada. Htio bih suzu pustiti. Da klizi niz lice, Na kojem je osmijeh, moja tuga Da me miluje, kao nitko do sada. Htio bih suzu pustiti. Da ispari s moje kože, Na kojoj su tragovi,…


Sad stadoh, zar nik’ za njega ne znade, Ta’ on, Vam tek danak, za života dade. Ni zvuka, samo muk, za trenutka ne bijaše, Al’ sud, svud osjetiše, ljudi sami, se razbježaše.   Ne razumjehu tada, al sad suzom sve isplakaše, Tešom mukom, jadom, bolju, svoju dušu olakšaše. Nad prozorima, teške kiše, mjesec, drvo grane…


Nit’ mača, za strah me nije, Nit’ srca, u boj da mi bije. Al’ sveg, kao nik’ mi nije, Al’ sveg, što srce ne krije.   Nit’ žari, za život da vrije, Nit’ sna, što licu se smije. Al’ sveg, što znao sam, nije, Al’ sveg, zaboravio nisam, klije.   Nit’ vode, za žeđ’ da…


Stani čovječe, stani osvrni se Spusti pogled, spusti mačeve Vidjeti ćeš tada, o tužni čovječe Kako zvijezde noćas, za tebe slažu se     Tada pogledaj, duboko u sebe Zaboravi, na stare poraze Od novih bitaka, iskustvo gradi se Znam da ne želiš, ali voli, čovječe     Smisao, sama doći će Ali potaknuta ničim,…


Ostvarenje Iz slijepog imena jada Otvaraju se putevi krajnosti Srce je ranjeno od pada Nema više ustrajnosti Nema više linije između života i smrti Sve nas je uhvatila mreža tame Nema više značenja riječi biti Samo stvaraju se nove rane I ovaj naš korak crn je od gari Niti On nam pomoči ne može Iluzija…