Ima tako nekih ljetnih dana Kao da su od samih ogrebotina i rana Dana od mana Dok duša mi šuti obuzdana.   Ima tako nekih noći, kao da su bez svoda zvjezdana Ničeg nema, osim bezdana. Odnio si kišu, sada jutra su mi neokupana Želja si neoplakana.   I živim krotko. I živim hladno Živim…


Ja te volim u tišini U daljini U blagosti svojoj U divljini Volim te bez milosti U svoj svojoj kreposti Gost si u mojoj ludosti Hrana moje hrabrosti. Srcem mi divlji konji jure Duša mi ogoljena; bez cenzure Samo čvrsto drži uzde I povedi me smjesta, vodi me odavde. Dok te volim u tišini U…


Prolomilo se noćas nebo iznad Splita; Duša tvoja moju noćas pita… Gdje si? Dok lomi se nebo iznad Splita.. Ljubavi..gdje si Moja duša tvoju pita. Ja nisam ondje, gdje ruše se zidovi Ja nisam ondje gdje prelamaju se krikovi. Nisam dragi.Potraži me.. Gdje šute,gdje vole..snažni divovi Ondije gdje ne skrivaju se nitkovi! Spotakli se noćas…


Osijećam te i ove noći Kako sklupćana spavaš u mojoj samoći. U snu ti milujem lice, vlažne ti oči Lažljivice…rekla si da više nećeš doći. Vidio sam te jučer; Kraj mora što se pjeni Vidio sam i sebe tamo, pokorenog u tvojoj sjeni Vidio sam kako i dalje bezobrazno živiš u meni Dok tamo vani…


Možda kada zavirila bih u dubinu svoga srca možda, možda,  možda.. možda kada zagrabila bih iz mudrosti zdenca možda, možda.. možda znala bih možda vidjela bih možda pronašla bih.. Ljubav svu što sam je sačuvala Što sam je tako dobro sakrila Možda, možda, možda možda ova jesenja pjesma živa bi bila možda kiša jesenja danima…


Šetam gradom tjeskobna i sama Kročim tim uzavrelim ulicama Šetam gradom prazna i sama Ulice vrele, najradije okupala bih suzama Sva ljubav moja kao da je tek pijana Polako hlapi, i postaje mamurna Postaje bolna, polako nestaje Sva ljubav moja, ona što ne prestaje Ljubav moja prestaje. Igra se u bezdanu, vjetar je nosi Vjetar što igra…


Nije ovo moja rima, nisu ovo moji zvuci Nije ovo bajka moja, u priči ovoj samo zli su vuci Nije ovo moja pjesma, nisu ovo moji trenutci I pouke nema, ali ti svejedno je izvuci. Kroz gomilu klauna, krabulja, maski Idioti se guraju da vide cirkus najveći ovozemaljski Pruži mi ruku, iz gomile istrgni Odvedi…


Jednog proljetnog jutra vani me čekala prijateljica Dok žurno sam izlazila u nešto crveno umalo mi ugazila potpetica Bilo je to neko srce ispred praga I poruka sasvim mala “Ja te volim draga” Oh, kako samo žao bi mi bilo da je moja nesmotrena potpetica Završila u srži toga srca.


Jutro još je sneno, magla ga skrila  ispod svoga pokrivača Tišina ulicu obavila. Ni cvrkuta ptica, ni dječjega plača. Jutro još je mokro. Oluja cijele noći nebo je kupala Svaka kapljica po prozoru zvonko mi lupala. Jutro se budi, budna sam ga dočekala I kiša je stala. Cijelu noć ona je proplakala Pred jutro me…


Pišem ti pjesmu anđele, pjesmu od sretnih rima Pišem ti pjesmu u kojoj samo ljubavi ima Pišem ti bajku, i u njoj zvijezdu padalicu Pišem osmijeh ti na licu Zamirisale danas su gradske ulice Na pjesmu zamirisali i kolači mi iz pećnice Na pjesmu miriše sada sve Na pjesmu što sretnog prati te.


Oh, nisu ni zvijezde što su nekada bile Utekle, nestale, od nas su skrile Noćas i zvijezde su se posramile. Oh, ništa više nije ko’ što je nekada bilo Ni srce mi ne sniva ko’ što je nekada snilo I ruke mi prazne, iz ruku sve mi ispalo. Samo tvoje oči iste su ostale, Sjaje…


I dok te lažem, dok te varam, dok te ostavljam Dok mu usne dajem, dok ti dušu zlostavljam Ti ne plači dragi, zbog mene ne krvari Ne daj da hir jedne žene tek sreću ti kvari Ne plači dragi, zbog mene ne krvari tako Jer ostavljam te…i ovako i onako. Pusti, pričekaj… Neka dođu dani…


Tvoj lik nekada sam mogla vidjeti u kapljici kiše Voljela sam te beskrajno. I od toga više Sa mnom zavoljelo te i sunce na zalasku I plakalo na tvome odlasku Jedna ljubav Onda si me odlučio odbaciti Mirne duše zaboraviti Ostaviti Sa strane zametnuti Kao da ni postojala nisam izbrisati Jedna ljubav Ne trebam te sada…


Nježni dodir vjetra kosu mi vreba Tmurno nebo pogled moj treba Predvećerje, tiho i sneno U očima raste divlje, vatreno Moja duša pripada vidicima većernjim Kapljicama kiše, i rosama jutarnjim Ja putevima dalekim u mislima odlazim Bježim, vraćam se, dolazim…


Nisu to suze, to tek je dim u očima Nije to stari žar, to tek zvijezde sjaje u noćima Gdje nestalo je ono nešto,  što rasplakati me moglo? Što žar je rasplamsavalo? I opet vidim…osijećam… Ono nešto…vraća se… Dolazi tiho, koracima glasnim Šapćući iz daljine glasom nejasnim Ono nešto,  što toliko puta odlazilo i dolazilo…


Ušuljaj se ponekad u moje stihove Zaviri u njih i razgoliti tajne mi snove Dotakni strofu, u njoj ostavila sam cjelove Udahni pjesmu Pronađi se između redaka čeznutljivih Što potekli su sa usana gorljivih Otkinuli se iz grudiju nemirnih Udahni pjesmu Svaka riječ u njoj mi naga Pronađi se…Pronađi se ispred moga praga I reci…


Ti si odlučio za nas oboje Sada netko drugi ispašta za grijehe tvoje Svaku suzu koju sam zbog tebe prolila, Nekom drugom sam naplatila. Voljela sam te, možda i previše Još te volim, ali nikada više… Nikada više nitko me neće povrijediti kao ti Nikoga više kao tebe neću voljeti Ni zbog koga nikada više…


Ne gledaj me tako, i ne ljubi me nježno ti Ne ljubi me,  kako ću usnama ti odoljeti Ne grli me,  ne znam kako se istrgnuti Jer ljubiš već ljubljenu Voliš već voljenu Lomiš već tako lomljenu Ja imala sam već svoj pad i let Ne vjerujem u ljubav , ni u sretniji svijet Sve sam…


Tisuću je mjesta sa kojih danas sam otišla Ljubav svoju svu na odar sam položila. Linije dvije preko imena tvoga povukla. Laganim korakom nastavila. I dok mi ruku pružaš Dok me zaustavljaš Dok njemo gledaš u moje kofere Dok kiša jesenja žustro okna pere Ja te dragi ostavljam Prešuti mi noćas ime Radije ga isplači…


Osjećam. Tako sam sama. Moje želje ubija osama. Šutim. Ne znam što je oko mene. Bože, hoću li ikada pronaći sebe? Ja ne znam tko sam, i na čemu sam. Hoću li ikada reći da znam? Ne znam ništa, i odgovore nitko ne nudi, u meni ništa više vatre ne budi. Jesam li negdje pogrešno…


Stoji jedna žena, gleda u daljinu Pogledom ispraća srca što tužno zamiru i ginu Jedna žena što voljela je Jedna žena što sanjala je Žena iz čijeg oka suza jednom potekla je Ona,  koja samo skupe suze lije. Igra sada igre isprazne Prodaje rijeći jeftine ljubavne Nježno šapuće, govori najslađe I na prstima nečujno u…


Dok kiša lagano pada predivnim šumorom Jedna duša žalosna upravo je pred umorom. Život ju je pokorio svojom okrutnošću I nikada više neće ona odzvanjati prisutnošću. Ni za što ona kriva nije bila Ali neprestano suze je lila. Jedan uveo list nek’ prekriva joj san Jer ona vidjeti neće novi dan.


( O ljetu ) More kao da nikada nije bilo toplije Suce kao u inat još uvijek grije U jesen ranu ono me miluje I čini to baš kao da smije… ( Moja jesen ) I nema jeseni..kao da netko od mene je krije Ni zlatne boje njene, dušu da mi prekrije Nema kiše..ceste da…


Zašto dragi noću sanjaš ljiljane, roze, bijele dražesne, crvene… Zašto dragi noću sanjaš uspomene, zašto baš snove sanjaš nedosanjane? I zašto kiša te budi, što po prozoru ne kaplje, koga to tražiš u noći, čemu pališ baklje… Probudi se dragi, napokon oči otvori što na srcu ti leži napokon prozbori.


Svoje sidro napokon odlučih baciti , i plovidbu tu svoju u stihu završiti.. ..davni su dani kada iz luke isplovih i dani što sama s nadom ih provodih ..ne baš tako davni su dani kada sam te srela dani koje tako sam voljela. A ona su došli dani pusti ..u njima više nisi bio ti….