tužna je draga moja bijela draga moja sklopljene su vjeđe  njezine u  rukama bijelim crni krin bez mirisa u tami procvjetao blijeda mjesečina kosu moje drage srebrom miluje hladne su odaje njene moje hladne usne miluju ruke bijele drage moje tužna je draga moja bijela draga moja  


Moja je draga noćas snena snene su zelene oči ruke u krilo položene sniva draga moja nježna draga moja ispod sklopljenih kapaka bijeli se ćežnja


Led

led je okovao planinu leden je dvorac sred tmine ledene su ruke drage moje bijele ruke ledene ledeno je lice drage moje i usne se ne smiješe kako da zagrijem srce drage moje  


Strah

Boji se draga moja blijedo je lice njezino vukovi čuvari moji noćas zavijaju strasno Ne boj se draga moja to samo vukovi čuvari moji tebe čuvaju


Kraljica

Blijedo je lice kraljice moje tužna je noćas kraljica moja cijeloga je dana sama odajama kročila cijeloga je dana šutjela pa se šutnja za usne zalijepila i sada šuti kraljica moja


Zima

Hladan je dvorac moj hladan je kamen i pod kameni haljina moje drage prozračna dođi draga moja bijela draga moja pod plašt crni ugrij srce moje jedina draga moja bijela draga moja


Kamen

Hladan je kamen a bose su noge drage moje bijele drage moje nemoj draga moja bijela draga moja kamen gaziti nogama bosim nemoj golubice moja grlice nježna hladan je kamen dvorca moga hladno je srce tvoje bijela draga moja


Pjesma

pjeva noćas draga moja bijela draga moja pjesma je njena vjetar i mjesečina je pjesma njezina pjesma moje drage uspavljuje noć moja draga bijela draga moja sklapa oči vuka u ovoj noći crnoj


Bijelo cvijeće bijela draga moja u rukama nosi crnim plaštem ovijam ramena drage moje da ne zebe draga moja bijela draga moja u dvorcu kamenom.


oluja mračna planinom vlada crni konj put ne vidi crni konj propinje se, njišti daleko je kameni dvorac hladni dvorac u kojem me draga  čeka bijela draga moja u noći crnoj  


Carstvo

nosio sam dragu moju preko planina preko šuma mračnih pogledaj draga moja carstvo tvoje pogledaj jezera tamna sjaj punog mjeseca pogledaj dvorac kameni nije pogledala nije se nasmiješila nije mi glavu na rame naslonila nije me voljela draga moja


Nevjerna je draga moja lijepa draga moja. Crvene sam ruže pred njene noge prosuo. Neka draga moja lijepa draga moja ruže crvene pogazi nogama bosim.


Dug je put, sura je planina kaput moj crni otežao težak od darova što u džepovima nosim svojoj dragoj srce smaragdno da oči njene zelene iskrom zaplamte. Svojoj dragoj srce svoje nosim oči moje drage iskrom zaplamte zaplamte zeleno kada smaragde pred noge joj stavim. Usne njene smaragd ljube..


San

Draga je moja u san utonula San drage moje mekan je i plav Oblaci san njezin čuvaju Bremeniti kišom i olujom Šute ptice da dragu moju ne probude San drage moje mekan je i plav.  


odveo sam svoju dragu svoju blijedu dragu kose plamene u dvorac od leda odveo sam svoju dragu njene oči zelene na planinu suru neka draga moja sniva planinu suru i dvorac od leda.


obrazi moje drage dva ljiljana bijela usne su njene trešnje crvene kosa moje drage kroz noć  plamti crnim plaštom ogrnut ću vrelo tijelo drage moje i odnijet je visoko gore u odaje od leda.


ona ne zna koliko miris kose njezine boli koliko snova u očima nosi tim očima kojima opčinila me kojima vezala me za skute svoje tim očima zelenim urokljivim stidljivim besramnim očima dragane moje


nije ga prepoznala prošla je pokraj njega na uglu ulice užurbana lijepa i tako sretna ni osmijeh ni dodir ni riječ pogrbljen i sam traži sjećanja.