I ti me tako pustiš, sa željom u džepovima, da idem niz vjetar kojim pušeš, dok kapi tvog smijeha, boje moje disanje. A ja, glasno ćutim najljepše riječi, dok te žmireći na kiši, gledam, kako okrećeš mi ledja. Naučio sam, krišom i stidljivo, svaki dan sanjati, eho, sve tiših koraka koje praviš, a raspe me…