Pjesme su mu lijepe sve su vesele i poletne U njemu je život bajka koja završi uvijek dobro Iza njegovih stihova krije se žena ona je cvijet, crtež, silueta Krije se u njegovim mislima zamišljena je On piše stihove za nju kao da ih piše meni tebi a možda ipak i njoj Zove sebe leptir…


Mozak mi je gladan, grlo mi je žedno, duša mi je prazna, srce mi je puno krvi, a gdje si ti ? Film je odgledan, pjesma odslušana, knjiga pročitana, a gdje si ti ? Idem, hodam, žurim. Tražim, nađem, molim, izgubim. Gdje si ti, da me utješiš ? Derem se, plačem, šapćem. Čuješ li me…


moje oči su noćas more u njima plovi lutalica čovjek sveznalica ova pjesma njemu  je besmislica šta ću bože voli ga jedna blesavica


Imam osjećaj da  me osjeća, imam osjećaj da želi me i sad taj … Čuje mi misli njemu se obraćaju. Smiješka mi se, tu je negdje u zraku. Znam što hoću, želim  i sad. U ovoj daljini na, ovoj geografskoj širini, tu u jednoj točci. Znam što hoću, sigurna sam. Taj jedan “smišni”, uzdasima me…


Ne znam zašto živim. Živim. Rodili su me da budem tu. I eto ne znam zašto ni kud. Razmišljam o ovom danas, a ne mogu razmišljati o onome sutra. Sutra moram otići na posao, do kraja tjedna možda dovršiti diplomski. I tako svaki put. Vrtim se u krug. Samo još da odradim svoj dio, a…


neka drugi pišu pjesme bolje neka drugi kažu sve što vole reči ću i ja ali tebi ljubavi ljubavi ljubavi mučiš me pogledom u oči duboko u meni tinjaju tvoje opake misli varala te nisam ali prevario si me zaveo i ostavio


Niski tamnosmeđi drveni strop pritisnuo dim cigareta jedne male gradske kafane. Oko mi se zaustavilo na jednoj gredi i gledi. Pogleda kroz prozor i ponovno vrati. Pogleda na sat i vidi kol’ko je sati, pa se ponovno na gredu vrati. Hrvatska televizija prenosi utakmicu Israel: Croatia. Pogledam televiziju vidim izraelskog Slavena Bilića i ponovno se gredi vratim. Bio…


Nije to samo virtualni svijet. I tu smo osobe i osobnosti i duše i bića osjećajnosti. I tu se može voljeti. I tu smo ranjivi. Tu smo anđeli lažljivi. Tu smo željni ljubavi. Tu nismo usamljeni. Nismo ni voljeni. Bića za voljeti i na ljubav osuđeni. U nemogućnosti to ostvariti. Na virtualni svijet oslonjeni. I…


Neki vragolasti osmijeh u meni izazvao sjećanje na tebe. I gledam te u oći mislim s tobom smješkam ti se, a tu sam. Neka misao u prolazu izazvala sjećanje  da sam se sjetila tebe. I smješkam se i mislim na tebe. Neki vragolasti osmijeh sjetio se tebe. I drži me i bodri me i mislim…


I samo mi se tvoje ime vrti u glavi, za koje nisam sigurna da li je to tvoje ime. Poput nekog prokletstva. Plačeš li ti noću Tihomire? Znam da nisi ni ti bez problema, ali s tobom ja zaboravim na sve. Znaš li kako je drugi mjesec bio najljepši mog života i najuspješniji. I znaš…


Bolje je biti ovdje, a ne tamo. Bolje je koračati ovim ulicama ovdje, nego onim tamo, gdje koračam sigurno, a ne tražim ništa. I ne iščekujem nikoga, i ne nadam se nikome. Sve mi je poznato ipak strano. Ti si ostao tamo, a ja s tobom koračam ovamo !


Tko si ti što pišeš pjesme tako tiho, tako sjetno kao da se ne smije. Tko si ti što mi riječima oduzimaš dah tako smjelo, tako vješto kao da mi želiš reći nešto. Tko si ti što govoriš stihovima mojim, možda našim, ipak svojim. Tko si ti što pišeš pjesme tako tečne kao da će k meni…


Mogu li kiše padati može li sunce peči mogu li pobjeći mogu li te sresti može li se srce raspasti od ljubavi može li više prestati boljeti mogu li te voljeti možeš li me voljeti mogu li suze ko kiše liti mogu li one sve izbrisati smijem li ti se nadati hoću li vjerovati da…


Moja psiha, kulturni spomenik ostataka ruševine  nekada raskošnog hrama posvećenoga dvama božanstvima, bogu i boginji ljubavi. Danas na tom mjestu ne stoji ništa, tako piše povijest teška srca. Desilo se ništa, nikada nije ni bilo, ali tragovi ruševine govore o buri i oluji ovih božanstava koja su dnevno slali poruke jedno drugom. Što je fikcija a što…


Ispunjavaš mi srce radošću, osmijehom me obasjavaš poput sunca, svojim glasom poput pjesme izgovaraš najljepše stihove, tvoj lik poput milosti izvio se preda mnom, tvoje ruke snažne htjela bih da me miluju .


vodili smo rat ne ljubav ipak želim biti tamo gdje si ti želim te, a ne znam kako uvrijeđen si jer ja nisam ništa napravila žao mi je, ali ja nisam mogla boli me sad tvoj pogled više nego što mi godi uvrijeđena sam i ja znam hoćeš i ti mene znam ja to znam…