Slika na kojoj se bore dva crvena konja ispred florescentno žute pustinje stoji na tom zelenom zidu punih trinaest godina. (Od posljednjeg krečenja) A ja sam tek danas, zagledavši se u nju preko naslona, u pauzi između reklama, primijetila kako su istančani i prozirni ti sluzavi potezi kistom. Kako li su promišljeni i smisleni, čitave…


Moje me misli napuštaju i postaju mravi s mrvicama crnog kruha na širokim leđima Mrvice crnog kruha padaju na tlo i postaju mravi koji na leđima tegle Moje misli. Moje me riječi guše i postaju drvoredi zimzelene šume na krilima ptica u letu izvan okomitih sjena Drvoredi zimzelene šume poniru u vlažnu zemlju koja korijenjem…


Otići ću i drugima ostaviti svoje pjesme.   Idući isprepletenim puteljcima i nailazeći na neispričano drveće jeseni, iskomadano i ravnodušno, u meni se gnijezde pretpostavke – smjer kojim gazim, ili koji gazi mene, dijagram je tuđih, odživljenih života. Ima li što zajedničko u snovima još neodsanjanim i netom istrgnutim stranicama? Mjesečeve stijenke pucaju pod pritiscima vlage i…


Riječ koja prijeđe put od začetka do rađanja i primopredaje postaje dio cjeline, briše joj se vjerodostojnost, nema se na što osloniti, životari među istoimenim jedinkama lišenih identiteta. Ona koju greška prirode, slučaj ili nešto treće ostavi u prvobitnom obliku, u posteljici od vodenastih niti bit će zauvijek vezana uz izvor, uz bit i zadržat…