Kada pahulje se otope, gospon’ zima prođe Probude se one, tužne lijepog lica Mirišu na nevinost, opojstva tajanstvenog U daljini zbori vesela lastavica:   “Pripremite veo svoj, beskrajnu ljepotu svoju!” Visibabe, nadajući se svjetlu i toplini veselo kriknu. Uzdiže se sunce iz duboke tmure, Prostrano ko dan i ko svjetlost što je.   Meke poput…


Tako to bija u duši mojoj Kao svaka kap što pala je zemlji ovoj Natopljeno tugom, srce moje Moja sreća, daleko je. Niti bazge ne mirišu kao prije Mojoj duši, svanulo je Ništa drugo , srce moje ne traži Samo da me par kaplji ljubavlju osvježi. Kao cvijet, na ovom svijetu da sam A ja…


Nestadoše duša moja Na tristo preloma U zraku U nebu U kemijskim supstancama Ni’ko da je razuzda Tako je plaha Mila i tiha…. Nečujno, poput perca Odleprša nekud… Na bolje… I sretnije mjesto.