U ovoj ruci vlada praznina pod brazdom na dlanu u muk uvijena   prolaze sati bol otkucava A praznina ćuti prazninom slomljena   kad bi tuga nestala i što to ona porađa suh zrak sam udahnula ptice prose sunce prekrasnim krilima   u oku tuga sasvim skrivena i tajna što piše pod kapcima kaže, žudi…


Šta treba ti više tvoja sjena nekoć u galopu sad sve ti je bliže i sad kao i ti diše   drvo zelene naranče ispod oblaka trešnje i čvrste bobice prašine putevima pune tvoje džepove   pođi u kom smjeru sunce krene i ne vrati se u prvom naletu morske pjene tamo gdje uši mora su…


Duša se spušta ko prašina Tamo gdje nitko ne prolazi I gdje samoća svoj oblik ocrtava sve dok jednom ne bude ko nježnom rukom raspršena   Sve dok ne dozvoliš ljubavi da vodi u svoj svijet srca gdje vladaju drugačiji zakoni   tko zna kad itko zna gdje događa se kad dopustiš jer tada umjesto sata…


Riječi kapaju na papir, Molim te, otiđi. Ispisuju se jedna preko druge – odlazi. Uzmi svoje slike, svoju prisutnost i otiske, U mom stanu više nisu žive, gledaj ih kako sive. Pusti ih ocvatu prošlosti, pokušaj ih odvesti vozom za jučer nek idu.. Obećajem ti da činit ću isto, Prvo ću izdat´ noć  i  pogledat…


  Nisu zvijezde to naša lica svijetle u mraku. jer nebo je ogledalo, a ti u njem miluješ svoj odraz pa se spotičeš, o trepavicu bolje miluj pod prstima ti zemlju i osjeti  snagu što okreće planetu   Misli otjeraj pokretom, poput smrada prijatelju, ti  nebeske staze gaziš a toga još nisi svjestan   Nije…


Na tlu sjećanja sjedim i pišem dušu, od nje trgam stihove svoje.   Vjeruj mi, Za ljubav ne postoji vrijeme, Samo predmeti blijede. I budi siguran da vjernost znam Sigurno, kao što noć dolazi  po dan Tako  znam.   Sad kad   nema te Tišina titra Tišina mrvi me. I svijet kao da je sakupljen…


Prišao si mi i primio moju ruku, Na ulici kojom ljudi samo teku, Nas dvoje smo krenuli u šetnju.   Čvrsto sam uhvatila tvoj grubi dlan, U mojoj ruci postao je nježan.   Sve u nama se smiješilo, I  kaos svijeta se uskladio, U vrtlogu  pogleda, Vrijeme više nije trajalo.     U trenu mi…


Oči su  kamenje tupo i kožu je zimski dah zaledio Hodajući bez koraka Svaki trag je nestao   Preko sjaja neba Tkanina prevučena Sporo ide pjesma Zalutalog   mjeseca   Ne čujem ništa više Gluha od tišine Ukopana u dubine Ko u zagrljaju suhe grane, U mojim rukama je   Neke riječi otvaraju srce Jedan svijet…


Tvoje suze, Ko sjaj mjeseca u očima Tiho odlaziš na prstima Od sada nazivat ćemo se strancima   A ja, Svoje nade sam ti predala, Svoju tamu  osunčala Nježnost koju čuvam , Ko cvijet  sam otkrivala Ko prijatelja sam te voljela I odjednom  izgorila   Ti si mog srca pepeo Predugo si me čekao, Imao,…


    Obojena glasom bez boje Riječ upravo  nestaje Pred tobom Na dahu se otopi Kao da  sam netko  drugi Kao da sam odsoljeno more.   Sirene na valovima Ti ne poznaješ, Ti ne priznaješ, i ne možeš Kad odsanjao si svoje snove Ushitu se vječno opireš   Slušala sam šumi li te vjetar Nisam…


Sjećanje

Sjećam se, Jutro je tek nicalo, i Sunce sve nepoznato je obasjalo Više nego jasno je bilo Da sam tvoja I ti si moj.     Vatra tvojeg poljupca, Bila je iznenađenje, I tebi samom. Tko bi rekao Ja i ti. Skriveni , A očiti.   Znaš, Moje tijelo, Pamti svaki dio, na kojem si…


  Otvaram oči Budim se polako Sjećam se svega što sanjala jesam. Dodirom sam svjetlo otkrila Pogledom tajnu odala Korakom sudbinu mijenjala Moji snovi , Raspršeni kristali.     Jutro, Ne slutim jučer ni ono što slijedi Samo misli utapam u moru koje osjećam Sada moj jedini zakon je Vlastita predaja životu Što satkana je…


Prepušteno je višoj sili – dobit ću, ako prije izgubim tebe voljet ću, ako poslije žalit ću..   Ljubavi, sinoć si  ostala sama. Tko će se za tebe boriti danas? Ja kukavički skrit ću se u jutru I praviti se da ne postojiš.   Jer Ljubav više ne pripada zaljubljenima. Ona se pravi, mjesi i…


  Smijem se Suncu, Taj topao osmijeh Jedino je što znam.   Njegove zrake Prate moje tijelo, I crtaju sjenu Premda mijenjam oblike.   Tad  vjetar mi Nosi miris cvijeća I obavija me laticama To je naša igra.     Na trenutak stanem, Pustim korijene Bez kraja Iz prstiju, Bez početka.   Tako osluškujem ritam,…


  Hvala, Dobro sam sada, Zaplivala sam rijekom i, Osjetila se živom, Napokon, Bez čežnje, Bez rata, Bez mržnje, Podešenih strasti Što samo pirkaju.     Riječi najbolje navode Mame i zavode U  osjenčane kutke duše.   Sada mogu biti Sestra, I otac mogu biti, Svoja i  ničija, I limeni čovjek sa suzama. Sreće kušač, Jer…


Noć

Gdje postoji noć razaznaju se  tuge i zvijezde što mutno sjaje.   Uz moje riječi, gore svijeće. Plamte kao ljubav.   A ja sam samo boja, umiješana u akvarel noći,   Možda me dan pronađe.


Jedno buđenje kraj tebe, probudilo je beskraj u meni. Taj trenutak , zapakiran, pospremljen, i utisnut u  kamene police prošlosti. Prepustila sam te njenim rukama.   Jedini dio stvarnosti, to je sjećanje, što nas veže, i tamo te čuvam. Ti si čudesan.   Kad više ne razumiješ svijet ni sebe, ti počinješ lutati, i osjećaš…


Samo smo dvije pijane muhe, Zalijepljene u šećeru. Ja i ti Samo smo jako željeli I previše brzali, Na sve strane krenuli, A na istom mjestu ostali.   Loše je kad su pomaci Samo u mojoj glavi. Čekam još jedno ljeto Kojeg se neću sjećati. Zapravo, Čekam ljubav koja mi neće naplatiti.   Nikad nisam…


O nama

To Što ti imaš, Jače je od mene.   Zoveš  li to ljubav?   Pretačem se U zvijezde Dok moje tijelo, Gubi oblik Pod tvojim prstima, Ah.   Zoveš li to ljubav?   Često Tama prekrije Tvoje lice, A  ja upijem Tvoje sjene.   Ludost i žive Rane. Nisu Ljubav.