Sjetnim hodnicima Koračajući tiho kroza mrak Samoga sebe, vidjeh Prazninu što ispunjava Beznađe mog poimanja.   Slijep, okružen ničime, Spotaknuh se ni o šta, Bit će to ali moj Vlastit razum, koji Nepostojeći iščezava.   Katkada oči me Poslušaju, idola pritom Ne vidući, nastavljam Besciljno tumarati Sjetnim hodnicima.