I gotovo…

Samoća je poput kiše, ranjena golemom čežnjom, umotana u  gorčinu. Od odbijenih želja, neshvaćene tuge. Osjećaj da sam ga izgubila… Bilo bi mi lakše … da su se sve emocije vukle u istom smjeru, ali nije bilo tako jednostavno. Nosile su me poput komadića papira na  vjetru. Negdje između raznih misli, negdje iza bola u usnici, negdje tamo… ugnijezdila se misao koju sam uvijek iznova pokušavala izoštriti. Pokušala sam se sjetiti osjećaja koje je izazvao u meni. Tko ne zna, taj neće shvatiti… I  dok je  vrijeme ljuštilo naslagu uspomena,…

Okrutnost čežnje

U mrtve sate,moje pjesme izlaze iz prepunog srca nagomilanog emocijama i traže žrtvu u koju će se useliti. Oči mi kriju bol,koja je iz dana u dan sve veća. Lutam uporno tražeći utjehu,dok me crna tjeskoba obuzima. Pijana sam od bez smisla. Ludim. Ne slutiš koliko želim da sanjaš moje snove, da postaneš dio mog života. A ova noć nije nimalo utješna i nježna. Ona me vodi u skrivene perivoje duše, gdje bukti vatra, gdje munje sijevaju. Osjećam kako nailazi oluja Koja će me pregaziti, a ostavit će iza sebe…

trenutak ljepote (posvećeno L.F.)

Te večeri, oči nam svjetlucaše nebeskim sjajem, Od požude koja nas je spajala. Sa rukama vlažnog vjetra,oprezno i nježno micao si moju kosu, ljubeći me u vrat dodirom mjesečine. Časovi oslijepiše,vrijeme prestade teći. Osjećah kako mi gledaš u dušu. Umalo posrnuh padeći ničice pred tobom. Bacila bih ti se u naručje vrelim ciganskim žarom. No,sva ta ljepota,ushićenje i zanos, završila je kao da čitam prekrasno djelo pa, stigavši do najzanimljivijeg mjesta,vidim da dalje više nema. Ostala je još samo sjetna čežnja noći, u dalekoj zemlji sna.

Pjesma (još samo jedna u nizu)

Modre oči koje sjaju bez raskoši,sve tako dražesno-djevojački. Sve neokušano,novo,čarobno,svježe. Nešto radosno. Šarenilo boja ,svijetlo života. Kao da procvjetava proljeće. U harmoniji prelijevaju se moji osjećaji. Stvaraju se bezbrojni oblici. Što se u času događa u dubinama duše? Nove krasote. Klikćući moja nutrina bijaše  puna radovanja,sjaja,ispunjena sretnim osmijehom. Prebirajući misli čeznutljivo mi se prikrada . Ukaza se onako ,kao kad sam ga prvi puta vidjela. Njegovo lice biva sve jasnije,u svojim crtama. Njegove kretnje… Plaha sam i smetena,kao da sam nekud porasla susretnuvši se s njegovim pogledom. Još poneki nježni…

Moj prokleti život

Prosječna,osrednja, nesvjesna istine o životnoj stvarnosti vremena u kojem se nalazim. Uporno, boreći se, tražim najbezbolnije oblike stvaranja kompromisa, da se moji umjetnički ideali ne utope u mutnoj vodi života . To neprekidno nizanje nevolja, posrnuća i stradanja koja me prate svaki dan… I ta moja osjetljivost na tragiku, tuđe patnje,neku pravednost. Pa i oni bitni trenuci moga života su previše šturi. Moj humor i smijeh je tako gorak ,otužan i crn. Njime ublažujem ovaj bezdan bez dna. Ponekad, čak svjesna svoje uzaludnosti, nevjerojatne predanosti te površnosti svojih djela, ja…