Ti uvijek

Ti uvijek ćeš biti u najljepšim bojama i zato – ponjet’ ću i Tebe. Spremit’ ću Te na sigurno. U zaborav. U monokramatski format. Jednom kada ruke mi vrijeme izbora. Jednom kada mi kosu zamete snijeg. Jednom kada izblijede mi sva sjećanja. Osim Tebe. Ti uvijek ćeš biti u najljepšim bojama.

Do savršenstva

Do savršenstva me oblikovaše ruke tvoje, Klizeći podatno tijelom mojim, kao kipareve ruke kroz glinu, Predajući se svakome detalju, ne bi li išta propustile, Znalački prelazeći njima mnome, znadeš svaku moju slabu točku, Pretvarajuć’ je u glazbu tijela, glazbu ljubavi…

Trenutak

Razmišljaš li ikada o tome ?   Ne. Jer nije bitno. Moj put je predamnom, a ne iza mene. Život se odvija  u sada, složen od mnoštva trenutaka…ali treba biti dovoljno brz i pažljiv da uloviš trenutak, jer  trenuci su nalik leptiru. Ne, pusti taj fotoaparat iz ruku. Ta trenuci se bilježe srcem. To ti nitko oduzeti moći neće. 

Bol

Negdje između sna i jave, čuše je. Čuše njen urlik, njeno zavijanje – poziv. Ćutiše oni njenu bol, grozomornu bol,  Prolaziše im kroz tijela kao da je njihova, U naletima grčevitim, Stežuć’ im se oko srca,  poput užarenih obruča. Sad već potpuno budni, ujediniše se, Stavivši svoja srca uz njeno – postadoše jedno, Bol se povlačiti stade, tamu pobjediše svjetlost.

Ulični svirač

Sunce bijaše na zalasku, a grad u ljetnom raspoloženju – bezbrižnom i lakom. Svirao je gitaru. Sretoše nam se pogledi i za tren uronismo sa znatiželjom jedno drugome u dušu, njegova plavetnilo neba i mora, moja zemljana i rahla, čekajući pljusak. Nastade u toj znatiželji dug i jednako kratak poljubac očima, pljusak, uz zvuke milozvučne mu gitare – lukave posrednice koja na ples zove. Tako se zaljubih u uličnog svirača….

Koordinate sreće

Nešto ću ti pokazati. Ruka u ruci, prstom crtaš krugove po mome dlanu, polako ih razvlačeći u sve veće, Pa nastavljaš uzduž moje podlaktice sasvim polako, Ne izostavljajaš nijedan dio moje kože, Naslanjajući glavu uz moju, stiščeš se k meni, Stvaraš zaklon od tuđih pogleda , kao da želiš da to što mi pokazuješ  bude samo naše. Naslanjaš mi ruku na srce i tvoj osmijeh povlači moj, pa te pitam što je to? Koordinate sreće, odgovaraš, ljubeći me pogledom.