Trag istine

12. Sve što jest i nije miruje U viziji beskonačne Svijesti. Pokušaj naslutiti, spoznaji nedohvatljivo, Da postoji u Svemiru i u Ništavilu, Bez prošlosti i budućnosti, Nepromjenjivi plod promjene, Samo sebe spoznaje pomoću Kreacije, Centar kruženja, u vjekove. Oduševi se predajom, ispred Beskraja. 11. Jedan Tri je, a Tri je Jedan Bit Nemira, Tajna Svemira. Tri imena Neimenovanog: Izvor Svijesti, Čin Svijesti, Plod Svijesti. Tajna zapisana u sjemenu Postojanja, Promjena rađa Vrijeme. Onaj koji je rođen iz Ništavila Preuzima ulogu Stvoritelja. To jest Krug Života, prije Života, poslije Života. 10.…

Samhain

Nešto od svega u svemu: Trun smrti u rađanju I trun rođenja u smrti. Granice meke i blage Teku, titraju. Sjeme novog proljeća Je skriveno Ispod mračnih velova Najmračnijeg doba Godine. Kraljevstvo mrtvih smjenjuje Kraljevstvo živih – Koji je svijet stvarniji? Otisci mrtvih Budni bivaju U svijetu stvarnijem od stvarnoga. I gube se razlike, Iako ostaju u sjemenu, Između smrti i rađanja, Vode i Plamena, Zemlje i Vazduha, Hrvata i Srbina, Žene i Muškoga. Božice, ponovo rođena, Osjeti manifestaciju sjemena, Od tvoga brata posijanog Prije 2000 godina. I uzmi ga…

Ako budem imao sreće

Ako budem imao sreće Preživjeti Sve krize osobne i globalne, Svjetske ratove I kataklizme Svemirske, Doživjeti Konačni napredak Ljudske civilizacije, Vidjet ću čudesne stvari. Ljudi će mijenjati gene, Izlječiti bolesti, Životni će vijek Eksponencijalno rasti. Tehnologija će raditi umjesto nas, Misliti umjesto nas, Rješavati izazove umjesto nas, A mi ćemo samo uživati U virtualnom svijetu. I što dalje? Užici će ispuniti pedet godina, Sto ili dvjesto, I što dalje? Htjet ćemo nove izazove, Natjecat se s tehnologijom, Pokazat da smo još bolji, Da je još možemo poboljšati, I tako još…

Starenje

Nered raste Stari Svemir I galaksije goleme Stare I zvijezde I crveni patuljci Svakojaki I crne rupe stare I planeti Od kojih ostaje asteroidni Pojas praha I stari Zemlja I kontinenti I države I nacije prolaze Narodi Dekadencijom slabe I klanovi I obitelji stare I ljudi I organi stare I stanice stare Vrijeme briše, Mrvi, lomi Pitam se Stare li Atomi?

Oči u oči

Naši su Branitelji Neobrijana, krezuba bagra, Šutke trpimo pijanu dekadenciju Pod teškim teretom pijeteta Još rijetke neokaljane duše Vode na uzici fobičnog ponosa U slijepu ulicu Izolacije Neki životare, hine normalnost Pod bombama nakaradnih zvijezda Virtualne stvarnosti Poneki bježe, dok još mogu (ali kamo?) Štakorolike aveti Hrane se tom otužnom slikom I prodaju ostatke društva Za sitan interes Tek naslućujemo oko Neke više sile Koja nas iz zasjede gleda I podiže šapu Izmorene od bitke S najljućim neprijateljem – susjedom Povijest će nas mutno pamtiti Po malenkosti Ovim se narodom…

Djeco moja

O, djeco moja, Koliko je godina prošlo, dok vam nisam mog’o napisati pjesmu: Od siline tog osjećaja i danas mi zadrhti ruka…. Iako je ta ruka mrtva.   Ipak, ona živi u svakom atomu Svemira, U snovima dječjima, Živi u blijedim sjećanjima I u ovim riječima.   Izmjenit će se eoni, A Zemlja će se i dalje vrtit’, I vi ćete jednom biti oni, Ne bojte se smrti.   U smirenju svesaznanja Srest ćemo se izvan varke, Daljina će biti manja, A oči će nam biti žarke.   Dok se…

Stojim gol pred tobom

Stojim gol pred tobom, Riječi danas Tako malo znače.   Vidim te sjajnu, Tvoji su korijeni daleko od mojih, A sve o meni znaš.   Vidim te sjajnu, Zaboravi zakone, Jače od nas.   Stojim gol pred tobom, Večeras riječi tako malo vrijede, Zidovi su između nas.   Djeca su naše ljubavi Blistava, Naši prijatelji iz davnina, koji nas spajaju.   Najjasniji od hiljada dokaza ljubavi, Nadnaravnog, Stvarnog.   Iz čudnih sam zakona niknuo, Tvoji su još/već daleko od tog – Ne boj se.   Sve što vječno budnim okom…

Druga knjiga Henoka

Braćo draga, Pričat ću vam o braći. Što je drugo važno, Nego da smo istoga porijekla, U Svemiru beskraja sfera i zvijezda, Beskraja sunca?   Ja sam i sin zločinca, Lošeg brata, U labirtintu Postanka, I predak pravednika, Jedinog preživjelog, Nakon potopa.   I sad: netko se rodio Kao loš brat, I njegovo je sjeme Zasijano među narodima – O, Bože, ima li jednostavnijeg načina? Jer stvarnost je složena.   Oči u oči – protivnici, A od istog sjemena začeti, Među ljudima što nas gledaju, Kao da smo poludjeli. Predugo…

Soba se boji u bijelo

  Soba se boji u bijelo Mijenjam svoje tijelo I ono mijenja mene Grabim miris žene Koju dobro poznajem I ništa ne spoznajem Samo živim zdravo I ulazim ti pravo Kad se tijela oznoje Vražji tračci spoznaje Ulaze u mene I shvaćam miris žene I ona shvaća mene.

1054

  Čovječe, Odvojili nas po vjeri, Razdvojili po pismu, Odvojili po imenu, Pa i po državi, Ipak te razumijem Tisuću godina.   Čoveče, Razdvojili nas po veri, Odvojili po pismu, Razdvojili po imenu, Po zemlji, Ipak te razumem Hiljadu godina.   Nikada zle krvi, Među nama, Nikada rata, Dok su se neki razvijeni narodi klali, I onda pakao… Kao da nas je ne’ko Gurnuo u to Namjerno, Ili Namerno.

ON

Hoda po prstima, Njegova stopala polako se spuštaju na zemlju, I poput smrti, Siguran Da ga nitko neće čuti. Dotiče rubove, okreće svjetove, Vidiš ga, Prazan je, Dok vjekove ostavlja Nekima drugima. I s tihim smijehom tad, Nastavlja kretanje Obične riječi te, Ne zaustavljaju demone. A ti ne vjeruješ, Dok sa strahom sam/a Sekunde otkucavaš, Da je običan, I uvijek posve sam Vlada trenucima.

Spoznaje

Iza kulise dobroga muža, oca, sina, zaposlenika Stoji moje slabo biće Onaj ja koji izbjegava, onaj koji popušta, Samuje sa svojim strahovima i sitnim tajnama, Ja lažno miroljubiv, Lažno skroman I stvarno pijan. A onda se slojevi dalje ljušte I otkrivaju dublje živahnije tajne: Mene koji robujem žudnjama, I te su žudnje čudne. Seksualna energija me prožima, Prodire u mene I to me uzbuđuje. I izlazi iz mene tom istom snagom. Spremaju se porušiti one fine kulise. Jesam li dovoljno muško? Ali ni to nisam ja – Tek strasti tijela…

Oče naš

Opet se pletu koprene rata: U hramovima mira mržnja se daje za novce Bogu si sin, a bog ti je tata, Da… Tvoja su djeca ovce.   Koliko sam ti srca dao, I pustio da me trgaju zvijeri Laž sam utjehom zvao I sakrio se u vjeri…   Tvoja je crkva protiv abortusa tijela, Ali nema ni vida ni sluha, Sramim se njenih djela: Bezbrojnih abortusa duha.   I nije još dosta krvi Indijanaca, vještica, kanaanićana, Tko mač isuče prvi U barutnom kršu balkana…   Uvijaju se aveti s oltara,…

Prag

Hoće li itko u svojem polumraku pročitati ovu pjesmu, Može li to itko? I jesi li to baš ti? Možeš li išta spoznati Izvan granica svoje zavjetrine, Izvan sebe? I možeš li išta učiniti, A da to nije od tebe i za tebe?   I da li je, ako sve činiš i daješ Unutar sebe, Cijeli svemir samo tvoja svijest? I sve što vidiš je unutar tebe. I sebe vidiš nad leševima, A oružje je u tvojoj ruci, Tvoj moćni hladni ud. Onda sebe uživaš i mučiš, Sebe voliš i…

Utjeha jeseni

I ti ćeš koračati pustim ulicama Jednog oktobra. Hladni će vjetar raznositi suho lišće sa platana, Sve će se ispuniti pitanjima bez odgovora A svijet ljudi koji znaju što hoće, Postat će ti dalek i stran.   Ne, prorok nisam, Draže mi je biti stoput u krivu, Nego jednom u pravu. Ipak,  jesam slab: Gledat ću te toga dana iz prikrajka, Bit ćeš skromna utjeha, Jednom prošlom, smušenome drugu.   Zaboravio sam riječi Jedne prekrasne jesenje pjesme, Tu je još njena odlazeća slika, U zabačenim rubovima našega svijeta; I ritam…

Vjera

Bio sam posvuda, Vjeruješ li u to? Moje su ruke harale gladne Pustim poljima nemira, Gole davile, Utrobe parale, I same se zaustavile…   Prošao sam i kaznu i bol, Samoću srca svog, Sam sam sebi bio najokrutniji sudac, Vjeruješ li u to? Prošli su eoni dok se nisam smirio, Dok nisam sebi oprostio…   Doživio sam ljubavi Neopisive, žarke, U njima sam osjetio vječnost, Sigurnost beskraja svijeta, Davno sam taj san usnio, Ali i on je davno završio…   Usnio sam ljubavi žarke, I djecu tih ljubavi – Sve…

Kirurg

Tko smije Uzeti nož? Njegovom sjajnom oštricom Rezati živu kožu čovjeka? I zaći još dublje U njegova tkiva, U suštinu od koje je satkan? Tko mu smije prespajati žile I crijeva? Lomiti kosti, I opet ih sastaviti? Zamjenjivati mu dijelove tijela? Držati mozak i srce u šaci? Tko smije Uzeti nož, A da mu ruka ne zadrhti? Pred božanskom silom u čovjeku, Pred strahom nedostojnosti?   Nek’ mu je ruka mirna, Neka mu oproste grijehe, Neka ga vodi strpljiva ruka, Nevidljive prisutnosti.   Neka sam ispuni svoju dužnost, Neka ga…

Jezikom Babilona

Da netko smrdi ko čifut Saznali su od dječaka, Možda mu je pet, Od koga je čuo, Zašto je ponovio? Sad će da istraži svijet…   Kao da je tren presjeko, Zaustavio je vrtnju Zemlje, Vani sjeverac veja, Majka stala, Pa zacrvennjela, Pred imućnom tetkom, Udovicom jevreja.   Ne bi reko da nije znao: Narodi su svi od njega, Kako kinez, Tako arap, Aboriđin, I etrušćan, Čak i aztek, Pa i srbin…   Nije slučaj, Nije varka, Djeca su najbolji strijelci, Srcem čistim, ko u zore Presječi će I Aleksandrov…

Antologijska južina

Bila je antologijska južina, Varljivi patinasti amulet istrošenog ljeta. Ljude je ko listove platana Raznosio topli vjetar. A duše su, opijene vinom prošlih života, Bile odsutne od tih lelujavih tijela.   I sve je bilo tjelesno bjesno i tmurno, A sve svjesno jasno i mirno- Odsutno u nekom predapokaliptičnom taktu. Životarili smo po tuđem zadatku.   I sunce je mutno, kao tuđe sjalo, I ja je postalo tvrdo i malo, Okovi rata, Granice svijesti nevidljive oku, Neshvatljive umu, Stegnule su omču oko vrata.   I rijetko tko se oduprijeti smio,…

Prijelom zime

Na Dan kada Sunce zastaje, Sjeti se svih Domova, U kojima si se u muci rodio.   Dobro došao U Dom Brahmin. Riječ za Ime Prije znanih imena.   Dobro došao U Dom Jahvin. Ja iz prve zapovijedi Svijeta dvojnosti.   Dobro došao U Dom Satanov. Mračno naličje, Bez kojega i Ja nestaje.   Dobro došao, U Dom Budin. To što poznaješ Po strpljivoj upornosti.   Dobro došao U Dom Kristov. Bi li se On u njega Ikada vratio?   Dobro došao U Mladi Dom Muhamedov. U titranju Svemira Jest…

Maya

Bio sam posvuda, Vjeruješ li u to? Moje su ruke harale gladne Pustim poljima nemira, Gole davile, Utrobe parale, I same se zaustavile…   Prošao sam i kaznu i bol, Samoću srca svog, Sam sam sebi bio najokrutniji sudac, Vjeruješ li u to? Prošli su eoni dok se nisam smirio, Dok nisam sebi oprostio…   Doživio sam ljubavi Neopisive, žarke, U njima sam osjetio vječnost, Sigurnost beskraja svijeta, Davno sam taj san usnio, Ali i on je davno završio…   Usnio sam ljubavi žarke, I djecu tih ljubavi – Sve…

Za Dedu i Nadu

Ispisao si, a da ne znaš, Riječi epoha U umu unutar uma djece, U zapisima akaša. Jednom će te sresti, Što znat će kao budući tren, I sjetiti se…   Ispisala si, a i da ne znaš, Riječi ljubavi U srcu unutar srca prosvijetljenih, U vjetru s Nadovela. Jednom ćeš ih sresti: Budućnost će snubiti Prošlost…   Kada ih Nada napusti, Neka čitaju riječi Davno zaboravljene, A sve nevažno Što se nameće kao Važno Bit će njihovo slikarsko platno…

Triglave, Slavo Slavenska

Triglave, Slavo Slavenska, Otklesan na sliku Nadovela: Nad tobom Zora i Danica, Pod tobom Zemlja Čudesna.   Suza Mokoš majke Zemlju Čudesnu natapa, Dok bije se bitka ne-Sloge Između Peruna i Velesa.   Zagrmi Starim Jezikom, Da čuje Duša Slavenska, Od Jadrana do Baltika, Od Balkana do Pacifika.   Ne sjeća se ljepšeg poroda Srce u Karpatima: Gorčina njedri Ljepotu, Razumiju se Jezici Naroda.   Rode, sjeti se, Pečalbe što si je na se uzeo: Da Slobodnom Voljom propjevaš O Novom Vremenu Junačkom.   ŠanteVid će stati uz Troglava; I…

Mali svijet od snivanja

Shvaćam da lud sam što Tolike prilike propustio, Što ti nisam rek’o to, Svoju sreću, svoju bol. A tako si me dobro gledala, Da nisam shvatio: Jednom si me rukom gurala, Drugom privlačila, Pa sam se okretao.   Ti si moj mali svijet od snivanja, Oči su ti pune čuđenja, A pokretom govoriš O radosti. I kada govore da nismo stvoreni Da se volimo, Zašto sam bio siguran Da volim te, I zašto si bila sigurna?   I tako siguran, Ja sam odrastao, I ti sigurna, pomalo začuđena, Koga si…