K’O STARICA POGNUTA SA ŠTAPOM U RUCI DOŠLA JE JESEN I NJENI UNUCI. DONIJELA JE SA SOBOM SVE TUGE I SVE KIŠE, A OSTAVILA LJETU; SUNCE,MORE I NIŠTA VIŠE.   ZAR JE MORALA DOĆI, TA STARICA POGNUTA SA ŠTAPOM U RUCI, ZAR JE MORALA  DOĆI, TA TUŽNA JESEN I NJENI UNUCI ?!      …


VOLJELA BIH DA SAM PTICA I DA LETIM PREKO MORA DA OSJETIM DUH PLANINA I TAJ MIRIS CVJETNIH POLJA.   LETJELA BIH, PUT VISINA PLAVIM NEBOM,POD OBLAKE I SLETJELA NA KROŠNJE DRVEĆA, OSJETIT  NEMIRNE VJETROVE.   POSLIJE KIŠE,DUGU ŽARKU MOJE OKO VIDJET ŽELI, VOLJELA BIH DA SAM PTICA VOLJELA BIH LETJETI.   SUZANA ŠIMUNIĆ


NOĆAS ME NIŠTA NE PITAJ SAMO  OTVORI OČI SNENE, MJESEC I ZVIJEZDE OBASIJAT ĆE TI PUT TI IDI DALEKO OD MENE.   JEDNOM ĆEŠ SHVATITI DA BOLJE JE OVAKO OPROSTIT ĆEŠ MI, ZNAM TO  JEDINO MOJE NISAM JAKA NA RIJEČIMA DUŠO, U OVOM ŽIVOTU, NEMA NADE  ZA  NAS DVOJE.   USPOMENE SAMO OSTAJU ZA NAMA…