Vraćam ti se tiho

Vraćam ti se tiho, nebom hodam dok ploviš kroz san, gledam te dok spavaš, tvoje misli noć je progutala.. Kamo si odlutala, kojim to stazama, i koga spominješ dok u snu mičeš usnama… Vraćam ti se tiho, drugom stranom grada prolazim, gazim mokru ulicu, kroz moje misli isto prolazi, pa se nadam i molim da tvoje oči slijedeći su prolaznik.. Vraćam ti se tiho, u sobu tvoje duše ulazim slušam kako dišeš, želim da te zagrlim, ne, ja ne želim da te probudim, siguran sam da s tobom sada valcer…

Više ne želim

Više ne želim da moje usne kradu tuđe stihove, ja želim da moja ruka od sada piše vlastite. Naveče, kad nebo spusti svoje zavjese, i kad nemoć se uvuče u mene, ja želim da moja ruka na papir prenese sve. Svaku emociju koju vjetar mojih misli donese, svaki kamen koji ogledalo moje duše ponese. Više ne želim biti nijem, više ne želim biti pasivan, ne želim taj zid od tuđeg sazidan. Kroz svoje riječi, i kroz svoje stihove želim da pronađem put kada me baš ništa ne ide, kada satima…

Noćas ću

Noćas ću ostati tih, slušat ću kišu, pratit ću ritam kišnih kapi, gledat ću kroz prozor, gledat ću nebo i pitat se.. Gdje su zvijezde nestale? Molit ću nebo da skloni oblake, da još jednom vidim sazvježđe.. Noćas ću biti nijem i pravit ću se da godina nije prošla. Gledat ću u datum kao u lice neznanca koji mi ništa ne znači, dušu ću obući u boje nekog drugog vremena. Noćas ću biti pjesnik, star i iznemogao, sa hiljadu pjesama iza sebe. Bojat ću se kao nikada do sada vremena…

Šutim

Šutim Kad tužna si Jer ti znaš sve o tugi Šutim Kad suze teku ti niz lice Jer ti znaš sve o suzama Šutim Kad ti šutiš Jer ja znam to što šutiš Šutim Kad lutaš gradom Jer ja znam da ćeš se vratiti Šutim Kad radiš gluposti Jer znam da srce tjera te na to Šutim Kad ti šutiš Jer ja znam to što šutiš Šutim Kad nema te danima Jer znam da bježiš satima Šutim Kad sjećaš se Jer znam da boli te Šutim Kad ti šutiš Jer…