dani se mogu mjeriti i u kilometrima glad u kilogramima bol u minutama baš onim koji adolescentiraju u dane a ljubav se još nije postavila na tereziju bar ne u ovoj pjesmi   mislim poprilično je nebitno koju mjeru koristite uvijek je lako dati besmisao smislu   ah da i ta ljubav zaboga! previše se…


ponekad mislim da je nešto promaklo da se kaže nešto što se namirisati mož‍e i od kuma i od slavljenika i od riječi i od misli ona je na pola od pedeset i voli snijeg oblikuje svoje osjećaje u drvene igračke na rođendane ne želi zaželjeti ništa posebno baš kao ja sve se crtice od…


Šta sam zapravo ja, a šta je u meni iz knjiga ili ljudi? Do kad smo prirodni, kad postajemo izvještačeni, gdje nestaje početak, gdje postaje gluma?   Možda smo svi ustvari u knjigama samo se nismo potpuno pronašli i pročitali, a biografija ljudskog postojanja i života jesu knjige, lijepe, slikovite, rječite, voljene, zarazne, bolne, teško…


sigurno postoji neko sa krilima i veličanstvenim počecima savršentva u očima   mora postojati   možda nije često u vidokrugu ali je tamo negdje konzumira svoj zrak puni džepove znojem vrti svoj film i pravo mu je svejedno kad se tvoje oči tope u talasima   sjeti se često si telefon vaspitno tjerala da primi…


Nestali u krvavoj magli nezaraslih rana, gledao sam ih. Koračali su mojim koracima, pričali mojim jezikom, disali moj zrak gladni od onog sto nemaju, a tako su puno imali. gledao sam sunce u njihovim očima, tinjalo je kao moja posljednja cigareta večeras snovi u gvozdenom oklopu. Iz usta su samo izlazile riječi, mračne beskorisne riječi…