o, srce moje zaista si se naradila vjerujem ti da si koma a i rekla si da te boli glava i meni je tako loše kad sam puno za kompom to što nismo po par sati online ja se oporavio al mi fali spika sa tobom da si mi bar ok da te ne boli…


U naručje dođi mi… Smješkam ti se… Zagrli me… Snažno… Želim biti Tvoj… Ti Nježnost Moja budi… Grlim te Snagom svom… Puno značiš Srcu mom… U cjelovu Srest ćemo se mi… Tad Započet će naši sni… Fališ mi… Laku noć… Puse…


joj kaj me ovo ždere ne mogu do drage svoje ni prek žice 🙁 a da joj pošaljem mail!? viš baš bi mogel jen u zagorskom štihu 😉 no ne baš doslovno moj andjel već haja…sigurno dušice moja draga i dobra rekel sam da idem rano spat al nikak da si legnem hoću videti


srećo i moja malenkost ponekad ode u šetnju prije spavanja u pratnji moje ljubimice na četiri noge.. šećemo.. šećemo tako mi ona pogledom prema zemlji ja pogledom prema zvijezdama.. mislima strujim prema Tebi i zamišljam kao da si pored mene.. događa mi se da ispružim ruku sa željom da se naše ručice, prstići igraju.. srce…


srce moje drago došao sam da ti kažem kako je danas lijep dan vanka i u meni svako malo se nasmijem i sjetim se tvoje rečenice > što možeš ti mogu i ja 🙂 radosti moja ja sam sada nasmijan :-)) zahvaljujući tebi srećo moja budući da ti možeš što mogu i ja 🙂 vjerujem…


srećo moja kad bi bili zajedno noćas noćas, ostadoh bez teksta jer ti si prišla mi prišla mi srcem tvojim srcem tvojim diraš me srcem mojim diram te jedina moja prilazim ti raširenih ruku dođi mi vesela i sretna budi u mom zagrljaju zauvijek laku noć* šaren buket pusa šalje ti tvoj *


na prozoru su kapi kiše… sve ih je… više…i više… jesi li kad promatrala… kapi kiše…kako ih ima… sve više…i više… na prozoru…su kapi kiše… koje klize… sve više…i više… kapi kiše… stapaju se…jedna u drugu… sve više…i više… kapi kiše…


S ljubavlju je isto kao i sa sjenom: ako za njom trčiš, dostići je nećeš nikada. No samo joj okreni leđa, ona će te zauvijek slijediti.


Ludost je pisati riječi po vodi koja protječe, ali nema ništa luđe, nego svoje snove darovati ženi koja nema srca za tebe.


Cvijetak se meni nasmiješio i očaran sam bio, tek što se pogled s pogledom sreo već sam se zaljubio. Zaljubio sam se tako, da jače ljubiti nije moguće. Kako li može toliko ljubavi stati u jedno srce? Sad evo stojim pred ljepotom – i čemu da se nadam? Ko putnik na putu, pod olujom, i…


Ležim.. Odmaram Oči.. Lagano Drijemam.. Pišem ti Kako tonem.. U misli Dolaziš mi.. Gledam te.. Očima Putujem Tijelom tvojim.. Struji.. Čežnja U meni.. Javlja se.. Za tijelom Tvojim..


Svaka lirska pjesma oplemenjuje i autora i čitatelja. Iznimka su one nezgrapno sročene “pjesme” koje pozivaju na mržnju i netoleranciju pod sloganom patriotizma ili čak veličanjem jedne skupine ljudi i omalovažavanjem druge. Pjesma se i piše i čita kad je srce puno emocija. Ljubav prema ženi ili muškarcu, majci, Bogu, prirodnim ljepotama, rodnom kraju, cvijetu…


Ti cvijete moj tajanstveni, ti ružo čudesna, tražio sam te ja i kad sam prošao kraj tebe i pogledao na te, duša mi zadrhta sva. Srce je moje naslutilo tajanstvenosti moć, srce je moje oćutilo kako se vedri noć. U mojoj je duši sijevnulo svjetlo golema blaga. Sve moje biće je čeznulo za tobom, za…


Kad bih imao jednu malu, malenu kućicu. Kad bih u noj imao jedan mali tepih I kad bi sve to bilo moje. Stol, mastilo, polica I na prozorima moje zavjese. I na polici kad bih imao svoje knjige. Kad bih imao jednu malu, malenu kuću I u njoj ženu koja bi me bez para voljela……


Šute šume i rijeke, more bez vala sniva, vjetar u spilji smiren otpočiva, a tamna noć je puna tišine, koju stvara bijela luna: svu ljubavnu milinu mi sakrismo u tminu: nek ljubav naša večeras ne diše nek se ne glasi, nek su nijemi poljupci i moji uzdasi.


o Bože.. kako sam gladan.. Njene tople riječi Njenog pogleda.. kako sam željan.. Njenog osmijeha Njenog zagrljaja.. o Bože moj.. hoću li ikada.. vidjeti osmijeh moje princeze Dajane čuti Njenu riječ osjetiti nježnu ruku Njenu hoću li.. hoću li ikada uživati u toplini Njene mile duše.. hoću li u zagrljaju Njenom biti.. hoće li Nas…


Najdraža radosti.. Prijateljice moja.. Nježnosti.. Nisam mogao zaspati.. U meni je nešto puklo.. Sklopio sam ruke.. Okrenuo se na drugu stranu Prema prozoru.. Vidio vanjsko svijetlo Zaklopio oči i počeo moliti.. Niz lice spustila se prva suza.. Izgovorio sam par riječi.. Proletjele su neke misli.. Suze su nastavile dalje teći Sve više i više.. Tada…


Дваесет и осум години пројдоа. Си помнам. Во салата на малиот, неугледен хотел, мојот копнеж и јас, чаша пиво и врело кафе. Оркестар во ќошот, Л тoм ди мигẻ во воздухот. И дим од Малборо. Во Струмица, во Македонија, стотина весели луѓе во салата на малиот, неугледен хотел. Стотина драги, срдечни незнајници, Л тoм ди…