Trulež koja je prevladala tvoje siroto, maleno tijelo, oče, oče, ona nije ništa naspram sve samoće koju smo dobili. Ni metak, nit destrukcija uma i života, nisu, oče ništa naspram bijednih ljudi. Osvrnih se, što su naša bijedna tjelesa naspram bijednih, praznih, istrulih, poganih i narcisoidnih umova koji spavaju da se probude, i bude se…


Ne pričam, šuti i prepusti se lažnom. Krojile su me ulice. Uzdah na kraju rečenice. Niste li svakog puta, pred naše putovanje, hitno trebali paru za ovisnost, ljubav nakon mene? Ljubav prije mene. Ne pričam. ( šutnja me trenutno zida, kao neku jadnu i samotnu kućicu ), puštam da me vaš dah dodirne i samo…


Strah me. Ne smij se. Jednom ćemo robovati kolotečini, a moj će grč osloboditi samotna noć. Zaveži me. I idi nekim putevima roblja. I sama sam tu kao rob, jer život, trošeći ga ovako ne znači kao ranije. Zaveži me. I pusti da istrunem, vraćam se tamo gdje se ne gube čežnje.


Jesam li imao prevelika očekivanja, samo zato što sam htio da bude užareno, uvijek srcu drago. I nisam pretpostavio ovo tupilo. Krivac sam, samo je do mene. Jesam li znao da ću se odijeliti od sama sebe, one noći kad sam stajavši na cesti gledao u dim i čekao da se pojavite. Vi se ne…


Imam lijepe vijesti danas. Lijepe, nemam strah. Koliko su to lijepe vijesti? Toliko lijepe da mi se ona malena tuga od jučer isprala iz glave. Ja ne moram nigdje, ne moram ništa. To je bila lijepa vijest. Dana mi je sloboda, postupio sam kao slobodan čovjek, postupio sam kao onaj koji diže ruke u zrak…


Bješe nekoć jedan čovjek, toliko ogorčen na život, marljiv i radišan, ali vječito nesretan. Svaka bora na njegovu čelu ocrtavaše napore života podijeljena na prvi lom, drugi lom i onaj koji je preostao dok mu život ne prođe sasvim u samoći i svakodnevnici. Bješe nekoć djevojka toliko blijeda da su se ljudi snebivali u prolazu,…


Samo pusti da traje ovaj vijek i kolosijeci nek nam se ne razdovoje od pustoši rutine. Pusti da moja kosa miluje tvoje grudi dok spavaš, miran i lijep baš kao one noći, kad pijani bjesmo sirovom ljubavi načeti, nemoćni da budni bdijemo dugo u noć. Sve što je bilo pusti i živi samnom danas. Živi…


Kako se umije disati pravilno, a proživljavati život onako kako mu ne priliči? Danas sam uvidjela, više nikada neću reći da me ništa ne iznenađuje. Iznenađuje me, tek kako. Mladost mi se pretvorila u življenje bez perspektive, a moja najljepša sjećanja ostala su zabilježena u pijanim noćima ili jutrima, u nastavcima istih tih proživljavanja i…


Bijedni li ste, o ljudska taštino, hrpo truleži nakupljana godinama usputnog, ali idiličnog života. Bijedna li je vaša pamet koja se rasipa usput, svakoj novoj osobi koja vas odluči pratiti u stopu zbog vašeg mahnitog i zavodljivog ponašanja. Bijedni li su svi trenuci provedeni s vama, u samoj tišini jer niste bili u stanju izustiti…


Vi ste oduvijek bili glavni autoritet, netko kog se sve pita, moli. Netko tko snabdijeva – što riječima, što materijom. Vi, niskog stasa i tamne puti, ozbiljna izraza lica, pronicljivih smeđih očiju čvrsti na zemlji, čvrsti u svojoj negdje duboko zapečaćenoj vjeri. Dajete odraz kulture i poštovanja, agonije u svakoj sreći, jer – sreća bješe…


Danas. Ovaj dan je začuđujuće lijep. Probudila me glavobolja od pretjerivanja, razbudila me šalica prevruće kave s posljednom cigaretom. Nasmijala me majka sa svojim klasičnim, uobičajenim pričama. Nasmijao me tata sa pričama o komunistima. E moj stari! Danas. Danas sam se smijala kako već dugo nisam. Sve je tako čisto, sve je tako nevino. Ja…


Svijet prolazi. Evo, otišao je do mosta, pa se vratio, otišao je do mosta i zatim je prošao opet. Nema povratka. Ili prolazimo mi. Mi gledamo u svijet, a ne vidimo svijet. Svijet gleda nas, a ne vidi ništa doli izopačene mase, vonja na najodvratnije mirise, iskrivljena lica, odvratne boje. Odvratne nakupine ništavila na ljudskim…


Stajala je ondje kao prvi proljetni karanfil i pošla samnom pod ruku odmah nakon što se ugledasmo. Odbacio sam cigaretu, odbacio sam svoje pijanstvo, odbacio sam nevjerne ljude i besane noći, odbacio sam sve što me djelilo od značaja pravog i lijepog tereta, sve što me djelilo od lijepog bezakonja, sve što sam mislio da…


Tako smo sanjali one noći ili sanjali smo onog jutra i vezani u jedno, i vezani toplo i ne misleći što je već sutra. Moja kosa pod tvojim prstima i riječi što tjeraju na smijeh pored tvoje figure i tvog lica probudi se moja svijest O, mi smo mladi, mladi smo tako a ja te…


Danas sam tako puna, nečega. Ili, tebe sam puna. Puna sam tvog glasa i tvojih ruku. Volim tvoje žilave, mršave ruke, duge i moćne prste, izgrižene nokte i način na koji držiš cigaretu. Volim tvoj madež na llijevoj strani brade, i volim tvoju gustu crnu kosu. Ili, volim ti tamne oči i podignutu obrvu, i topli…


Dragi moj, opet mi teku rijeke očaja niz lice, toliko mi nedostaješ, tu, ili negdje, nedostaješ mi. Jesu li sve hladnoće našeg vremena prisila da odem ili bi ona toplota dala nadanje u vjeru? Moj dragi, potonula sam do dna. I, ne nasmijavaju me više lijepe stvari, i nemam svoj topli dom u kom je…


Postoji neka čudna cesta. Krenem njome, a uvijek je metar ispred mene. Ne zna kud će, ali voli kad si tu. Voli kad me zagrliš, onako lagan0 da jedva osjećam. Voli kad pričaš. Voli i kad šutiš. Idemo tom cestom jednom tjedno, jedno jutro. Ili, ta cesta ide s nama. Ja te želim. Želim te…


Ne sjedim na staroj klupi kada mi noge obole, tako je mokro i blatnjavo sve. Ružno i trulo, poput mojih misli, na ovaj kišan dan. Ne mogu požuriti na sastanak, ja ne kasnim nikad, vjetar će raspiriti kovrče, zacrvenit će mi obraze, ne ide mi uz blijedi ten. Kiša me prati od ranog jutra, i…


Um nikad ne pamti tijelo, i za prolaznost samo zna, a tijelo moje robovat će valjda ostatak vijekova. Vrisak od bola u sebi, ntko čuti ne smje. Dok bol boluje bolom, ja slušam vesele pjesme. I vratim se u odaje svoje s očima krvavim od bola i pišem utjehu svoju, na povratku do radnog stola….


Danas sam srela starog čovjeka, pitao me za cigaretu. I gledao me ispod sijedih obrva očima najcrnjim na svijetu. Učinilo mi se da vidim mora, u starosti se vidi sve, svaka je njegova duboka bora, zapisala doslaske. I odlaske. I pružih ruku ruci što je drhtala, bilo je hladno, a postalo i više. Gledao me…


Tako me lijepo držiš za ruku. Onda kada se vidimo, onda kada se gubim u ludilima mladosti, onda kada ležiš satima pored mene.. Tako me lijepo grliš i čuvaš, u svoj patnji koja samo teče.. mi slutimo sve greške i boli, tako me lijepo grliš i čuvaš. Sati su prolazili tako lijepo, dovoljno sporo i…


Majko mila, čežnja ti je kćeri kao rosa pala tud na ruke. Snujem žalost i propadanje ludo slutim tvoju bol i tvoje muke. Ponekad se sjetim mladih dana, pričasmo dugo svakog jutra. Sjetim se šalice bijele turske kave, polazim u školu, ti ostaješ unutra. I vratim se kroz par sati, a ti spiš. Dvorište po…


Vi prolazite, prolazite tu svakog dana ili više puta isti dan. Dom vaš je ulica, ili – vaš dom su ulice ovog grada. Vi šutite i, užurbana koraka odlazite na pokoje piće, uiljeno se javljate gospođi i nosite kući jeftini bijeli kruh. Nije bilo drugog, draga ženo. Vi hoćete večeru, u 9 sati navečer kad…


Opisala bih svog oca. Ne obilazim ga bolena, a kada doem da ga vidim, on me pita za bombone. Nekad mi je davao novca dovoljno za tisuće vrećica karamela. Mršav je i noge ga ne slušaju, niti njegova sposobnost normalna razgovora. On vrišti kada ne pije tablete. Njegov je novčanik prazan. Ne, on nema novčanik….


Gdje si sada? Gdje padaš u trans i s kim provodiš dan bez naročite perspektive, hladan dan bez naročite ljubavi, sa nekoliko razmjenjenih riječi od strane tebe i bližnjih, sa nekoliko zalogaja zagrljaja otrgnutih od euforije? Gdje si sada? I kako si? Želim znati sve što te tišti, želim da mi pričaš – daj, imam…