Tko si Ti!? Ana Specifična! I što to znači? Težinu Svemira! Uronjenu …u Želje? U nade i snove! I još više! Hm? Osjećaje! Išta još? Bezgraničnu Ljubav! Nije malo… Ha! Ha! Ha! Ozbiljno mislim! Sada se ja šalim! Ne vjeruješ mi? Nisam to rekla! I ja znam voljeti! Možda… Od ljubavi se živi! Ti to filozofiraš! Ja sam Filozof! Znala sam… I još više? Može li …!? Ja sam Svemir! Znači, onda smo Jedno! Posljedni Pozdrav! Svemir Putnik
Autor: SvemirPutnik
Filozof... Sociolog...
T e M a l e S t v a r i
Zamišljamo li naše sure živote, u stvarima raznim Isprepletene svakog dana sitnicama, drugim nekim Ako vidimo da djelić fali, osjećat ćemo se praznim Zažaliti,što sudbi mozaik, nismo ispunili ponekim! Na neke smo već i navikli, smatramo ih prirodnim Ali. postoje i one male stvari koje ne primjećujemo Ako nam uzmanjkaju, tada smatramo neprirodnim Osobito uživaju li ih drugi, odmah to zamjećujemo! Na našu žalost naoko nevažno često mi propuštamo Ozaren sretan osmjeh iza gustih, tamnih oblaka viri Sreći svojoj svratiti sebi niti drugima ne dopuštamo Kad je kasno,…
Z i m s k a S l i č i c a
Znatiželjno zastajem uz prozor na katu Kaldrmom dolje neka djevojka prolazi Zašuštu listovi pod nogama slični zlatu Bijeli se mraz, jesen polako već odlazi! Gledam njeno sićušno lice blijede puti Dok suza u oku, na obrazu biser stvara Osjetih u srcu joj jadi no, spokojno šuti Nesigurno ubrza kao da sebe nagovara! Slušajte moji snovi i nado mrzlo dolazi Na peronu vremena voz zadnji ću čekati Žuriti moram jer s njim moj život odlazi Nemam osim vas koga drugog počekati! Izgubljenoj um šapće: ne budi sad tužna…
Z b o g o m L j u b a v i
Zbogom ljubavi nezaboravna moja Idemo dalje! Ovdje ostati više neću Pratiti će me kroz život, slika tvoja Smijemo potražiti neku dugu sreću? Tvrdim, mogu ja podnijeti ove boli Sve suze koje sam za tobom prolio Osobito, kada se toliko mnogo voli Kao što sam ja tebe veoma zavolio! Spreman sam vječno podnositi tugu Kada znam koliko si ti voljela mene Teško ću smoći opet zavoljeti drugu Hoće li me tako poljubiti usne njene? I jedno i drugo, nismo ni imali sreće Hoće li se, nametnuti kao naše…
N a j l j e p š e
Koji je dan za čovjeka najljepši, zapitah prije nekog vremena Odgovorili su mi bez promišljanja dugogato je dan, današnji Bez obzira kakvo je stanje s čovjekom i koja su tad vremena Uvijek nam je mio baš ovaj u kojem živimo život naš sadašnji! Koji je to najljepši osjećaj, zapitao sam ih pun znatiželje dalje Unutarnji mir što svakomu ljudskom biću zadovoljstvo pruža Tako će oholost, bahatost i nadmenost, držati od nas podalje Blagost i mir, lijepa riječ, zasigurno, svakog čovjeka razoruža! Koja je to zabava za nas sve…
N e T a l a s a j
Ne talasaj, čula sam izvanredan izraz, reče prijateljica Nikada mi tako jednostavna ideja nije na pamet pala Ako je shvatiš na prečac, onda je prava neprijateljica Da, i meni se mogu ti izreći u prvi mah silno dopala! Masa ne talasa, pa mirno točkica do točkice ona diše Ne teži ka sutrašnjici, sve drži u sebi ne buni se, hvali Što bi se i pjenila? Lakše je, uklopljena, srećom odiše Skakuću u ritmu, neki ispadne iz igre, većina zahvali! Dobro je prastaro, pod kapom nebeskom ništa novo Dokle…
N i k o l a T e s l a
Raspitao sam se nekako tužan ovih dana O nekom tamo daleko mjestašcu malom U dolini koja je vječno slavom obasjana Putem razmislio, o tuđem moralu palom! Rekoše sumnjičavo gdje se mjesto nalazi Uputio sam se tamo brže, korak mi čvrsti Nekako mi zebe oko srca tko tu još zalazi Vidjeh u blizini ženu, koza neka grm brsti! Je li, kuća Nikole Tesle, ozbiljno zapitam Tu je negdje, želim da do nje brže dođem Ne bih ovom pustoši htio okolo da skitam A opet sram me je da bez…
N e u s p j e h
Teška vremena nikomu zauvijek ne mogu trajati Osobito skupini, društvu pa i pojedincu nekome Niti neuspjesi u nečemu ne mogu dugo potrajati Samo znači nešto ste naučili, savjetuj ponekome! Neuspjeh razumnima ne znači da ste vi, neznalica Oni samo tvrde da u svome trudu niste vjere imali Nitko tko nešto želi, čini, nije savršena sveznalica U svome radu možda niste imali iskustva, poimali! Neuspjeh čini kako uzalud svoje vrijeme ne trošite Stjecanjem iskustava, imate razložno iznova početi Ne znači veliki gubitak ako povjerenje ne potrošite Nikada bez borbe…
N a j l j e p š e …
Koji je dan za čovjeka najljepši, zapitah prije nekog vremena Odgovorili su mi bez promišljanja dugoga to je dan današnji Bez obzira kakvo je stanje s čovjekom, koja su tad vremena Uvijek nam je mio baš ovaj u kojem živimo život naš sadašnji! Koji je to najljepši osjećaj, zapitao sam ih pun znatiželje dalje Unutarnji mir što svakomu ljudskom biću zadovoljstvo pruža Tako će oholost, bahatost i nadmenost, držati od nas podalje Blagost i mir, lijepa riječ, zasigurno, svakog čovjeka razoruža! Koja je to zabava za nas sve…
B l a g o s t
Nikad nisam dopustio da ljutnja, bijes nad mnome zavlada Kaže mi čovjek s kojim sam poduže i naširoko razgovarao Tko to u životu često uspije taj svaku prepreku lako svlada Osobito ako je kad zatreba svoje misli, stavove zagovarao! Tvrdiš tako? Što je kad nečija riječ nekog duboko podbode Većinom ljudi se slatko nasmiju, taj od njih dobije priznanje Ne! Misao tvoga neprijatelja, više njega nego tebe probode Kad mu umjesto ružnog čina blago i krotko daješ na znanje! Ne srdi se kad te neugodnosti u bilo kojem…
V e l i k i Č o v j e k
Postavljaju mi pitanja o životu, njegovom problemu Naročito o čovjeku velikom i koji taj naziv zaslužuje Ta prihvaćam taj nagovor da načnem ovu tešku temu Vremena me i zao samozvani gazda svijeta okružuje! Na početku ljudskoga roda rekli su da je vojskovođa Veliki čovjek koji je i tuđu zemlju u bitkama osvojio Jeli li to slavno otimaš li tuđe? Jesi li time veliki vođa Što si pobio vojnikovu djecu, njihove žene prisvojio! Lukavo izrabljuješ ljude i tjeraš ih da bude po tvome Pa taj zločinački čin bezobrazno demokracijom…
S a v j e t
Često me pitaju koga u življenju za mišljenje zoveš Te kako se taj po imenu zove! Znam se tada nasmijati Nitko ne zna sve! Moraš na nekoga da se ti pozoveš Inače će „sveznalicu“ i priprost čovjek često ismijati! U školi iskustva, najneugodnijoj, bolje i mudrosti učiš Pa moraš imati sposobnost zaprimiti savjet kada trebaš Manje govori, više slušaj i gledaj, lakše ćeš da naučiš Svaku mudrost; previše govora nije mudromu potreba! Ona se stiče razmišljanjem što je najplemenitije djelo Mudrost je most između ciljeva i njihova ostvarenja…
P o š t e n j e
Izrekli su mi nekih dana o poštenju, mišljenje neko Tvrdi se kako je čovjek pošten uvijek poželjno biti Je li zaista tako? Ima li suprotno mišljenje poneko Sve se može s poštenima osobama u življenju zbiti! Kao, to nije nešto posebno za kojime će se okrenuti I čovjeka poštenoga dva puta s interesom pogledati No, nailaskom na nepoštenog, on će se preokrenuti Biti žučnoga izraza, tad veoma namršteno izgledati! Pošteni će biti uz sve, moralan, značajno odgovoran On se neće lako, iako ima čeg bojati, hrabar je uvijek…
R i j e č i
Kako je i na koji način čovjek došao do uma Kažu da je to ostvario, jedino, pomoću riječi Upotrebljavajući niz drugih došao do razuma Kojeg više nikakva sila nije mogla da spriječi! Prva bijaše što sakupljanjem, opstanak stvara Zatim je, došla riječ koja ljude u životu spaja Omogućuje lakše življenje svih te staro razara Ponekad na žalost od drugih nasilno prisvaja! Kažu, najdraža je, ona riječ koja nas oslobađa Jer. dolazi kao svijetlost, te se među ljude širi Borba za slobodu i nevine, pokatkada pogađa Pravo, jednakost…
G e n e v i e v e
Ugledao sam je iznenađeno nekih dana na Pigallu Nešto, što već znam, poodavno i potajno snivam Tako predivnu, čudesno lijepu Francuskinju malu Na pomisao sretnoga događaja i sada još uživam! Prošlo je dosta, danas sam ju sreo na Monmartru Kako moderna, vesela okolo čuvenim trgom hoda Zapalila je u mom srcu neponovljivu takvu vatru Glavu sam, podigao ponosno do nebeskog svoda! Slijedeći puta s društvom šetala je obalama Seine Da sam ja žarko zaljubljen u nju odmah je saznala Kad je pred svima njima skrenula pogled na mene…
P r o l a z n i k
Stojim na raskršću ulica dok svoju prijateljicu čekam Tu uvijek rado, moju uvaženu Damu ovdje dočekam Gledam u ljude kako iz svih pravaca odnekud dolaze Gdje, kojim svi oni željama, nadama, snovima odlaze! Prilazi mi ona napokon sa smiješkom vesela me gleda Opet ti, reče, zuriš negdje daleko filozofskog izgleda Preuveličavamo uvijek, obično ono što ne poznajemo Tebe i sebe, čovjeka, samo kroz druge prepoznajemo! Svaki od nas je tajna! Koliko god mislili da ga znamo Dopušta, samo onoliko, koliko želi da ga prepoznamo U samo svojem unutarnjem…
J a i T i
Ja Sanjao sam da te grlim! Obraze da ti milujem! Dušu nemirnu da ti tješim! U naručju da te štitim! Ti U snu mi nisi prioritet… Usne su mi tvoje poput leda… Ne mogu… Možda… Nikad… Kad budem… Kad budem znala što ne želim.! Ja sam htjela otići! Sada tebe tjeram….
Zimska Sličica
Znatiželjno zastajem uz prozor na katu Kaldrmom dolje neka djevojka prolazi Zašuštu listovi pod nogama slični zlatu Bijeli se mraz, jesen polako već odlazi! Gledam njeno, sićušno lice blijede puti Dok suza u oku, na obrazu biser stvara Osjetih,u srcu joj jadi no, spokojno šuti Nesigurno ubrza, kao da sebe nagovara! Poslušajte mili moji snovi, mrzlo dolazi Na peronu vremena voz zadnji ću čekati Žuriti moram ta možda moj život odlazi Nemam, osim vas kog drugog, počekati! Izgubljenoj, um šapće: ne budi sad tužna Sa ovom zimom…
Vrijeme možda Liječi
Mnogi tvrde: svako vrijeme izliječi rane Možda tako ponekada za nekoga i bude Drugi, u srcu su nama duboko zaorane Liječenje duša naših, obične su zablude! Vrijeme je utjeha kojim liječimo sve boli Ali sebično žaljenje zna pogoršati stanje Ako nam srce baš strasno bezumno voli Teže dopušta poruke razumu na znanje! Vrijeme juri, za nikakve razloge ne haje I koliko god se silili, trudili, htjeli i dalje Zaboravljati, ožiljak nam na srcu ostaje Ne griješimo! Um svima opomenu šalje! Optimizam, vjera u sebe, hrabrost i želja…
K o r a c i
Koraci tvoji odzvanjaju Svemirom, A ja osluškujem huk Vjetra… I pratim grozničavo Otiske tvoje duše Koji su usađeni u vremenu! Gospodaru Vjetrova! Nemoj zamesti! Ostavi trag moje drage… Ne moli pomoći! Ne kukumavči! Tvoje Srce Samo će naći put Do njezina boravišta… I tananih osjećaja!
J a i D r u g i
Ponekad, u duboku nedoumicu padam Kad se tiče nekog s kojim sukob imam Događa mi se da se sam sebi dopadam Odlučim čvrsto kako nešto ne poimam! Svi mi, naročito ja, u pravu biti volimo Neprihvaćanje stava nas u srce pogađa Biti sa strane nikada sebi ne dozvolimo Znatiželja raste bunt se u nama događa! Prihvaćeno je dok ne počnemo nametati Kao jedino, ispravne, nepogrešive misli Nije li po našem spremni smo podmetati Braneći se napadnuti lažno će da smisli! Ako prema dugima kriva mjerila imamo Onda…
Kad Ćutim
Snovima letim i mekano krilo ptice osjetim Dok me svojom snagom samo ka tebi nosi Hitam ja presretan da svoju sreću posjetim Bez obzira što mi tuga mrska ohola, prkosi! Sa strašću letim more se pjenuša tada silno Želi dosegnuti vrhove planina te poći dalje Osjećam tople poljupce tvojih usana umilno Koja mi šapuću ponavljajući, poruke šalje! Dahovi zaljubljeni, miluju me strasni i vreli Orkani mojim morima nemirnoćama haraju Od kako smo se na putu i snovima presreli Još više, sve žešće svojim silinama razaraju! Zapljuskuju me…
L j u d i
Sreo si li jedno biće posebnoga kova U tvoj je život ušlo, i zauvijek ostalo Misliš na njega svaki božji dan iznova Tvoja je ljubav, više opsesija postalo! U bezizglednome si ti ćorsokaku bio Nisi volio, ljubav nije bila tvoje djelo Zapetljan se slučaj tada za oboje zbio Volio si baš i ono je tebe isto zacijelo! Tako se, sa čovjekom svakim događa Neki ljudi, ponekad, u naš život ulaze Ne zbiva se niša katkad nas to pogađa Ali, iz toga, silne posljedice proizlaze! Ta netko uvijek…
A p r i l
Jutros se zaista prekrasni događaj zbio Krenuo sam baš iznenada na put neki S njom sam na prekrasnom motoru bio A on znam nije tako težak i jako daleki! Dragana je sjedila naprijed ispred mene No, nisam odmah primijetio neko čudo Bila je sretna okrenuta licem prema meni Grlila me oko pasa hihoćući, ljubila ludo! Začuđeno zagledam pa što se tu zbiva Iznenadna strast zaokupivši svog mene Ljubakam i ja nju, žešće, divota je živa Motor naš zaboravio napeti da pokrene! I što sad da se dogodi za…
B u d i L j u b a v
Ako u životu, ti stalno, čvrst biti želiš Moraš biti, granit, koji se, teško lomi Zadugo ne možeš ostati to što poželiš I on se, često, pod nečim jačim slomi! Ako želiš biti nekakvi osjetljivi cvijet Kažu, da trebaš, mimoza u reveru biti Pazit će te uzgajati tada većinski svijet Uveneš li, bezosjećajno će te odbaciti! Ako želiš, nešto, nekada neobično biti I, pored toga što si, izabrao zanimljivo Brzo ćeš onim koji hoće novo dosaditi Ponašati će se prema tebi snishodljivo! Ako od svega želiš ponajbolje biti…