Usred pustinje nisko grmlje s velikim trnjem, procvalo je narančastim cvijetom, crpeći iz dubina pustinje  škrte kapi vode, predstavljajući  život u velikom ništavilu…


Svemir

U tami svemira postoje samo stranice, nepoznate, svjetlucave, zvjezdanom tintom ispisane i u taj tren isti svemir odzvanja zvukovima nepoznatih trenja, sjajnim kometama prati putanju sadašnjeg trenutka…


Odjekuju ponoćna zvona kroz tihu noć, čuje se šuštanje borovih grana bijelih od pahulja, a oblaci prekrivaju mjesec dok rasipa svoju srebrnu svjetlost i putuje zvjezdanim nebom…


Mjesec

Mjesec  je zasjao kroz ogoljene grane, sjeo na krovove udaljenih  kuća, kroz oblake obasjao sive morske stijene, obale pješčanih plaža i barke na vezu što vire iz sjene…


Studen

Dok vjetar njiše na granama lišće, studen dolinom kroz maglu bježi, a oblaci nad poljem zastrli nebo, niz dugu stazu već i snježi…


Htjela bih opet kročiti vijugavim puteljcima rano u zoru, noseći miris sreće u kosi, slušati šuštanje lišća na vjetru i gledati bisernu rijeku što mirno odlazi u daljinu, kroz bijelu izmaglicu nad vodom i poljem…


Postoji način da uljepšamo život, stavljajući cvijet u kosu, bezbrižno bacajući kamenčiće u vodu i stvarajući krugove u kojima se krećemo, prolazno se smiješeći novom danu…


Palma

Lagano plovim oceanom snova, kroz plavetne valove  što na suncu iskre, kose zamršene maestralom tiho sanjam neke  dane, izgubljene u  bjelini  pješčane plaže, ispod sjenovite palme…           


Iz daljine dopiru tihe note što ih čuje duša kad uplovi u ocean, tako plav i nestvaran, kao kad se dan prelijeva u noć, nježno dotičući san…


Makar i u bespuću tišine, zaogrnuti njezinim plaštom boje akvamarina s ljubičastim krugovima, zašto ne nadati se zlatnom sjaju bezvremene sreće…


I ovog je jutra sunce dotaknulo moje prozore, a mlado lišće, tek izlistalo u bisernom vrtu, na vjetru se lagano zanjihalo…


Plima

Plima je šumeći izbacila školjke na obalu tirkiznog mora ispod visokih stijena i ostavila na pijesku svoj trag…


Jutros

Jutros se širio opojni miris cvijeća, dok je rosa na lišću prelamala sunčeve zrake kroz polje čarobnih ciklama što prekriše travu na vrletnoj planini u smiraj dana…


Jezero

Naslućujem dubinu zelenog jezera, gledam tragove sunca na njegovoj površini, zlatne iskre što se ljeskaju na mirnoj vodi i ružičasti cvijet koji lagano po njemu plovi…


U noćima, u beskrajnim, dubokim noćima, u mojim očima, ni pogled ni glas, ne znače ništa za nikoga od nas, ne čuje se ni tihi noćni kas, širokim, maglovitim poljima, ne čuje se iz daljine ni glas…


U blagoj proljetnoj noći čudesnim zvukom gitare odzvanja pločnik velegrada, a svetiljke što jarko sjaje obasjale glazbenika i nekoliko slučajnih prolaznika, kao na pozornici života, jedna za drugom klizi bezbroj nota…


Ptica

Gledam pticu, njoj je prirodno da leti, raširi krila i zagrli oblak bijeli, iznad livada zelenih sjajnih od jutarnjeg sunca, dokle pogled seže leti moja ptica…


Kako je sjajna duboka noć, koliko zvijezda će nebom još proć’ u ovaj tren, dok vjetar zvoni kroz visoke gore, dok mjesec plovi u svoje dvore i obale oplahuje ovo plavo more…