Sunce je osušilo kišne kapi na mojim prozorima još jučer, danas je jedna buntovna ptica proletjela ispod procvale grane bagrema, a sutra,  tko zna kojim putem će  krenuti novi dan…


Gradila sam dugo moju kulu od pijeska, neznajući da su svi sretni dani samo tiha rijeka, što je život nosi, nastala iz doba previranja mladalačkih dana…


Oaza

Jedino palmino drvo stoji u proljetnom zelenilu male oaze, njegovo lišće ni vjetrovi ne pomiču, uspravno i sneno, ostalo je usamljeno pored plave vode i zamagljenog neba, samo se prašina na njegove  grane spušta u tišini…


Putujem i gledam blistavo more uz cestu, a na radiju svira od Queen-a -Radio Ga Ga, još jedan sunčan dan, kroz prste prolazi vrijeme, kao pijesak klizi niz dlan…


Blaga i topla kiša spušta se poput nebeskih suza na moje dlanove, nježno klizeći niz lice, dok vjetar mrsi mi kosu i priziva sunce…


San

Noć je topla još uvijek i nečujno se primiče dan, ispod oblaka ni zvijezde se ne vide više, kroz odškrinut prozor glazba tiho dopire, to mora da je san…


Sutra

Sutra ću dotaknuti daleke zvijezde, …sutra ću nositi mjesec na dlanu, već sutra ću zagrliti sunčev sjaj i voljeti svaki novi dan…


Izmaglica se vuče kroz nepregledna polja snijegom urešena, u daljini poneko drvo s otežalim bijelim granama iznad zaleđene rijeke i  usamljena barka, ostala u nekom davnom vremenu…


Rumena zoro, pošalji mi na prozor mirisni cvijetak, malenu ružu baršunastih latica, da miluje mi lice svojim rosnim poljupcima, rumena zoro, pošalji mi zrake sunca da mi griju srce u proljetno jutro i rumenilom svojim moj dan oboji…


Ples

Stopala klize  po bijelom, sjajnom kamenu, u srcu sreća, dok na lice pada  sunčeva svjetlost, radost je svuda, pružimo ruke i zagrlimo se veselo plešući  u ovom sretnom danu…


U zvjezdanoj noći jedne čarobne zime, pahulje su svjetlucale u mojoj kosi, prekrile borove i uske staze, lepršale tiho, kao da vjetar ih nosi…


Tjeram od sebe sve zablude, vješto skrivene  ispod veste, poput knjige mekanog uveza, dobro sakrivene, ne odaje moju čitalačku strast, zaogrnuta dugim plaštem tišine, stižem  do  tajnih vrata lucidnosti…


Dok šetam pored azurnog mora, ispod kristalnog neba, valovi oplahuju obalu, a svjetlucavi pijesak bježi između prstiju…


Mjeseče sjajni i ovu blagu noć, nebom ćeš zvjezdanim proć’, svjetlošću svojom dotaći krošnje izlistale, krovove kuća i puteve prašne, srebro će tvoje prosuti svoj sjaj i obasjati sve u neki tihi sat…


Miris ranog proljeća i nekoliko nježnih ruža, sunčeve zrake kroz krošnje zlate i sjaje u kosi, dok nemirni pramenovi lepršaju na licu, a u osmijehu ružičastih usnica skriva se najljepši dan…


U raspjevanom gaju veselo ptice poje, mirisno cvijeće prosulo svoje boje, dok u zelenoj travi sjaje kapljice rose, pčele u letu medene darove nose…


Sunčano jutro ulazi kroz otvoren prozor, a u daljini more laganim valovima dotiče visoke stijene, dok galebovi bezbrižno kruže nebom i raširenih krila pozdravljaju novi dan…


U mojoj malenoj, šarenoj kutiji od sna, čuvam bezbrižne dane i otvorim je samo ponekad da pogledam unazad, poneki iskričav i sretan dan…


Sumrak se  spušta na krovove kuća, lagano grli stabla  i polja, dok mjesec se smiješi u susret noći i poneka zvijezda nebom će  proći…


Zeleno jezero i ove jeseni okićeno žutim lišćem, što lagano plovi prema drugoj obali, a slap mu udjejuje svaku svoju kap, padajući poput mliječne kiše…


Spremit ću cvijetak s polja tek ubran, u nabore svilene haljine, da me  podsjeti na toplinu  ljeta i razigrane, sretne  dane, suncem pozlaćene…


Sonata

Večeras se čuju note iz starog glasovira, dok nježnu glazbu pijanist svira, divnu, laganu sonatu, u ovom tihom satu…