Oblaci

Nebom plove polako oblaci kao od pamuka, iznad promrzlog drveća prolijeće pokoja pahulja, jesen je kasna i hladnoća miruje na usnama, zima će skoro, osjeća se njezina blizina…


Sjajne su zvijezde u noćima što šute, pogled stremi k njima, dok daljine puste ruke na ramena stavljaju svima i koraci se čuju po prašnim putevima, mjeseče blijedi zar u ovoj noći još čari ima…    


Vrt

Mirisne ruže u mome vrtu, raskošni božur pored njih u cvatu, a rumena zora na prozor sjela u ranom , jutarnjem satu…


Ogrnula sam se bisernim prahom tišine, pokrila kosu nenadanom srećom što zove mi ime, tiho do mene dopire glas iz daljine, kao žubor brze rijeke kroz sive planine…


Valovi

Nasumice bacam kamenčiće u more, gledam krugove koje ostavljaju i lagane valove što prema obali putuju izdaleka, nošeni maestralom kako bezbroj puta zapljuskuju sive stijene čipkom od bijele morske pjene…


Dar

Biti sretno ljudsko biće, dotaći  život kao leptir svojim tankim krilom krhki cvijet, bez grubosti zagrliti svaki dah života, proći beztežinski kroz svaki svoj dan, i voljeti sve oko sebe, oh kakav je to dar…


Svaki dan crtam krugove u boji, žutoj i plavoj i naravno u boji ciklame, pa dodajem boju u sve dane, sivkaste i hladne, poput rane zimske  magle…    


Izniklo ružičasto cvijeće kraj rijeke, vrh planine u daljini bajkovito šuti, mekane bijele grane ogledaju se u bistroj  vodi, a nad njima oblaci tiho plove beskrajnim prostranstvom…


Zora

Dok sunce se bliži zalasku svom, bezbrižno plove oblaci bijeli, uskoro će još jedna noć bačena biti u zvjezdani koš, kojeg će na leđima odnijeti zora…


Ocean

Na bijelom pijesku pored tirkiznog oceana savila se usamljena palma, a otočić u daljini lutajuće brodove priziva…


Stari most na rječici tiho priča usnulu priču o djevojci i mladiću, što kročiše njegovim kamenom davno, još dok im je ljubav držala ruku u ruci, a bistra voda ispod njegova luka tekla je kao i sada mirno, bez žurbe i djevojačka pjesma čula se iz daljine…


I evo novog dana što voće mi nosi, u krilu osunčanom, mirišu jagode zrele, ubrane tek sa usana mekih, u skoro poljupcu zaustavljenom, neznatne i slatke kao nježan dar…


Vjetre

  Vjetre, pusti da odlutam u daleka prostranstva svemira, da izbliza vidim Andromedu i Malog Medvjeda, da sjednem u Velika Kola i provezem se među zvijezdama, da uhvatim koju padalicu u letu i vidim u prolazu sjajnu kometu…


Tiho vjetrovi odnose prašinu starih vremena, ostaju samo tragovi plime na pješčanoj plaži, dok zalazak sunca blago zlati daljinu…


Moja plava ptico, ne skirivaj pogled ispod trepavica, zagrli nebo i sunčev sjaj, preleti  ocean i umilno zapjevaj pjesmu sreće za novi dan…  


Tango

Otplesat će i ovaj tango novi plesni par, zajedno su jedno kao s neba dar, poput dvije gazele nad parketom lebde, a glazba se vuče njihovim koracima lakim kao pero, dok šušti haljina plesačice…            


Netaknuti  dani rasuše se pospano, izgubljeno vrijeme tiho je pričalo, zaustavljeni  trenutci, samoćom ogrnuti, nisu tugovali, duge godine isplahnulo je more i ostavilo prazne školjke na pijesku…  


I ovo jutro nestašno se provlači kroz labirinte nepostojanosti toplih dana, razigrane šare na prozorima obasjanim suncem poigravaju se bojama poput kaleidoskopa, gledam ih dok sjedim na verandi upiajući mirise ljeta…    


Osjećam nježan dah maestrala, kao da opet snivam, kosa zapletena na mekanim jastucima, budim se jutrom i još snena, kroz otvoren prozor osjetim hladan zrak, pogled na more zove me van, lagano ustajem dok u sobu  ulazi novi dan…


Poklonjen osmijeh iz nekog dalekog svijeta, gdje sazviježđa nemaju isto značenje, umirujuća glazba što dopire iz daljine… na  odškrinutim prozorima zavjese se  lagano njišu na vjetru, osjeti se miris breskve na rukavu ružičaste haljine, oblak sreće je oko mene…      


Godine

Nanizane godine poput sjajnih perlica upitno zveckaju u prostoru i vremenu, poput praporaca na saonicama, žurno voze po ugaženom snijegu života…


Tiho koračam kroz cvijetne lijehe, haljina duga upija sjajnu rosu, biserni niz od bijelih tratinčica, uzimam nježno i stavljam u kosu…


Pusti

Pusti ruke da lebde u mirisnom zraku, osjeti snagu mora, i biserna školjka zna da je život sreća sa bezbroj cesta, koje stalno putuju oko nas…