Jesen

Volim duboku jesen i njene zamagljene oči, tisuće kapljica jesenske kiše, lišće koje tiho pada na moj kišobran i kestene vruće u papirnatoj vrećici, što griju dlanove i sanjivo srce…


Odgurnuh na stranu pramen kose, u očima mi boja lješnjaka sjaji, daleke ceste putuju mojim pogledom, uz obalu s bijelim pijeskom prekrivenu, kraj prozirno plavog mora zrcale palme i bijeli oblaci, kao da stiže plima s bezbroj kapljica, rosi mi čelo ispod slamnatog šešira, stopala bosa upijaju toplinu ranog ljeta…


Mjesec je opet zauzeo noćno nebo, srebrnim sjajem dotaknuo sve nemire mojih dlanova, ružičastu vrpcu u kosi sjajnom učinio, noćas, grube obrise mračnih ulica blago izvio iz njihovih pravaca i zvijezda repatica proleti u daljini između dvije osvijetljene kuće, zaustavljajući dah i pogled u trenu…


Pusti

Pusti ruke da lebde u mirisnom zraku, osjeti snagu mora, i biserna školjka zna da je život sreća sa bezbroj cesta, koje stalno putuju oko nas…


Pismo

Ponekad ostaje nejasno zašto ne završim pismo i stavim ga u omotnicu, s markicom i uredno pošaljem na adresu zaborava, kao i sve što traje do jednog trenutka kad sve ipak samo završi i ostane praznina, zašto završiti pismo kad se može napisati toliko novih, zanimljivh riječi, a  kraj ne mora doći nikada…  


Vrijeme je klizilo kʼo pijesak iz ruke niz sunčana prostranstva pustinje Kalahari, dok je krilati orao nadlijetao nepregledna prostranstva tražeći rijeku Okavango.


Stope su ostale u snijegu, vesele i zaigrane, ženske i nježne, od čizmica sa štiklom, plesnog koraka hodala je njihova vlasnica, dok su meke pahulje svjetlucale u njenoj kosi…        


Sjedim pored  mora gledajući lagane valove što nosi ih maestral, skupljam školjkice i sjajne kamenčiće za moju kutiju snova, suncem pozlaćenu…


Nestalo je vrijeme i pada krotka kiša, ulazim na vrata baroknog salona, dok kapljice klize po mojoj kosi, a niz ružičastih perli na vratu se sjaji, poput davnih dana s patinom mirnoće, odnekud se čuje zvonki  ton klavira, opet moja mašta nježnu glazbu svira…      


Kroz zelene krošnje pjevaju ptice, plavo se nebo vedri, a vjetar se nježno poigrava s oblacima bijelim, sunčan dan, proljeće u rukama, držim  svaki trenutak kao dragocjenost na dlanu, što poželjeti više u ovakvom danu…


Neću zaboraviti ljeto u Provansi, dugačke plaže i ljubičasto cvijeće pored Sredozemnog mora, toplo, tek ubrano voće sa drveća punih slatkog ploda i visoke, lelujave trave u kojima sam bezbrižno ležala udišući miris ljetnog polja, slušajući pjev nekih malih ptica i zujanje pčela blizu moga lica, neću zaboraviti plavetnilo mora i usamljeno drvo niklo iz…


Sutra

Na stolu nezapaljena cigareta, kruh i mlijeko pored cvijeta napola uvelog u prozirnoj vazi, zastori se njišu na otvorenom prozoru, miriše na kišu sivu i ledenu, zaboravljena marama preko stolca nehajno prebačena, i slika na zidu na koso postavljena, stojim na vratima i pogledom tražim izgubljena jutra, nemirno prolazim prstima kroz kosu, ma nema veze,…


Nedostaje mi daha za neispričane priče, zaboravljene na dnu velikog ormara, i stare albume pune slika nekog davno prošlog vremena, trenutaka bez dodijeljenog naziva, umorno prebirući po ladicama nalazim samo nešto što podsjeća na proljeće u cvatu…