Spremit ću cvijetak s polja tek ubran, u nabore svilene haljine, da me  podsjeti na toplinu  ljeta i razigrane, sretne  dane, suncem pozlaćene…


Sonata

Večeras se čuju note iz starog glasovira, dok nježnu glazbu pijanist svira, divnu, laganu sonatu, u ovom tihom satu…


Dok prolazim ulicama grada, kroz suton, sunčeve zrake probijaju se blago, između krošnji prema mome licu, kosu mi obasjavaju mekim odsjajem i u oči stavljaju zlatne točkice…


Snijeg

Snijeg  je prekrio grane nadvijene nad zaleđeni potok, u daljni bijeli se most i daleki krovovi kuća, gledam ih izdaleka dok hodam po snježnoj stazi, a moje čizme ostavljaju nečujni trag…


Zima

U osvit zore jutra su snena, na granama smreke zimom zapletena, pustom cestom vjetar lišće nosi, a pahulje bijele lete tiho kao da ne bi smjele…


Tiho se kreće magla niz ulicu snova, iza šarenih kišobrana polako se miču neka lica nova, svjetiljke se pale i žućkasto boje kapljice kiše s neba što sjaje…


Nestašni pramen kose iza uha zadjeni, pričaj mi o sjeni iznad nas, o modrom moru što pjeni, zovući život u naše vene, pregršt sreće stavi u moje ruke i  krenimo dugom  stazom, ostavljajući trag iza sebe…  


Plavo nebo iznad mene, pogled luta u daljinu na polja s cvjetovima lavande, miris ljeta u kosi, a more se blago mreška, bacam kamenčiće u modru pjenu, poljupce sunca osjećam na licu….  


Put u daleko proljeće u sjajni, dugo očekivani travanj, kad lišće zeleno nagovještava neizmjernu sreću još daleku, čednu i plahu, ispunjenu mirisom cvijeća, dok se koraci nižu kroz vrtove života…    


Kroz grane bez lišća mjesec srebrno sjaji, tišinom mliječnom zagrlio maglu što lagano lebdi nad usamljenom cestom…  


Biserni sjaj raznolikog cvijeća u mom vrtu, i miris njegov omamiše ptice što krilima blago dotaknuše latice, lepršajući  od drveta do cvijeta, kao da su doletjele iz nekog drugačijeg, bajkovitog svijeta…


Na vjetru pleše najljepše cvijeće, u haljinu bijelu zadjenulo travu, što čežnjivo se svija na livadi pored puta, a prašnjavi čičak kao da je u inat izrastao, čekajući  željno kapi kiše da bi cvao…  


Ne vidi se svaki dan raskošna breza pokraj rijeke, grane njene nadvijene valove dotiču, tiho šumi lišće njeno sa žuborom rijeke ispleteno…        


Kasno jesenje poslijepodne, tmurni oblaci nadvili se nad staru barku, ostavljenu na šljunčanoj plaži, kiša se sprema i izdaleka sijevnu munja, osvijetlivši krajolik, more pjenušavo šumi, a dvoje zaljubljenih držeći se za ruke lagano odlazi sa usamljene plaže…


U neke kasne sate zatvaram vrata bezbojne tišine, zaboravljam opet neobične rime i nečujno prolazim hodnicima tmine, dok sat otkucava ponoć u moje ime…


Leti moja ptico, nebo je tvoje kristalno čisto, od sunčeve iskre krila ti sjaje, beskrajno prostranstvo samo je tvoje, leti moja ptico, jer više nikada ništa neće biti isto…


Borovi snijegom urešeni, kao da poznaju dušu moju, pjevaju nečujno grane otežale, zašto u daljini munje jarko sijevaju i oblak se smješka tajanstveno, evo, stigoh na staro mjesto, sama sam i osjećam dah zimske noći koja se približava kroz stabla kao sjena, dok gledam u noć ja sam zanesena…


Potrčah poljem lelujavih trava i uskim puteljkom kraj cvijetnih lijeha, raširih ruke da zagrlim ljeto, toplinu sunca i pregršt smijeha…


Poput slapa spustila se nježno sreća na moje dlanove, dotičući me svojim mirom, spokojno grleći ramena nekih davnih uspomena…


Sfinga

Modro brdo iznad narančastih krovova, Sfinga se pritajila u podnožju , ispod zelenila, oči joj sjaje zlatnim sjajem davnih vremena…  


Nose me tihe note, kao lišće na vjetru bakrene jeseni i tople boje srce mi griju, dok ruke tek pečene kestene vade iz papirnate vrećice, a na moju kosu spušta se kiša…


Oblaci

Nebom plove polako oblaci kao od pamuka, iznad promrzlog drveća prolijeće pokoja pahulja, jesen je kasna i hladnoća miruje na usnama, zima će skoro, osjeća se njezina blizina…


Sjajne su zvijezde u noćima što šute, pogled stremi k njima, dok daljine puste ruke na ramena stavljaju svima i koraci se čuju po prašnim putevima, mjeseče blijedi zar u ovoj noći još čari ima…    


Vrt

Mirisne ruže u mome vrtu, raskošni božur pored njih u cvatu, a rumena zora na prozor sjela u ranom , jutarnjem satu…


Ogrnula sam se bisernim prahom tišine, pokrila kosu nenadanom srećom što zove mi ime, tiho do mene dopire glas iz daljine, kao žubor brze rijeke kroz sive planine…