Jednoga dana pretvoriću se u vjetar i živjeću iznad tvoga krova a ti ćeš biti sunce i grijaćeš me pogledom U jesen kad oblaci prekriju nebo letjeću po svijetu i šaptati „ Ah sunce gdje si ti?“ Jednoga dana pretvoriću se u pticu sletjeću na tvoj prozor i zapjevati a ti ćeš biti sunce i…


Večer je crvenozlatna moje misli lete, kao brze ptice, prema dalekim ravnicama nad kojima gasne dan dok se vjetar igra tvojom kosom Tamo sam davno pored stare šume sagradio kuću i slušao slavuja kako pjeva o ljubavi Pričamo o tim danima, kada smo bili nedužni kao djeca, pretvarajući ih u legende Ti me tješiš osmjehom…


 Jesen prosipa lišće po trotoarima igra se bojama vraćajući vrijeme kada smo  uz muziku zaboravljenih svirača odlazili zajedno u noć E to su bili dani od kojih je ostala samo kap vina na stolu jecaj vjetra na prozorima pospani gosti uvelo cvijeće na stolivima i tango slomljenih srca za kraj Ni ti ni ja nismo…


Krik

Ponekad se vojnici ne vrate sa krvavih polja pretvore se u bijele ptice i odlete do plavih visina da tamo snivaju S vremena na vrijeme obično s jeseni kad magle padnu na zamrzla polja dolete, odnekud, bijele ptice i puste krik iznad usnulih domova da probude one koji su ih zaboravili


Mjesec je ušao u znak škorpije kada sam pod uticajem opasnih zvijezda obrisao mrlje vremena i zavirio u svoje srce da vidim da li još može da osjeti bol Dugo sam ga tješio pjesmom o djevojci za zelenih polja koja je izmislila ljubav kao zamjenu za izgubljene snove A noćas sam ga izdao i otišao…


Noćas hladno je noćas kasni proljeće i neka vrata se zatvaraju Odlazim a ti ostaješ skrivena iza prozirnih haljina Godinama sam se privikavao na činjenicu da ti nije stalo do moje ljubavi Voljela si da  dodiruješ moju golotinju ispod kišnog mantila jer te to uzbuđuje poput vožnje zatvorenih očiju Bio sam utočište za tvoju čežnju…


Napiši pjesmu bez dekora i ukrasa nek zamiriše na ljeto na pelin na vrijeme kada smo na ulicama nepoznatih gradova priljubljeni jedno uz drugo upoznavali svoje duše Napiši pjesmu opiši sve što smo godinama  skrivali kao dijete slomljenu igračku otvori vrata sna otiđi do mjesta gdje je rođena svjetlost riječima spoji prošlo i buduće i…


Još, ponekad, prošetam, kroz polje makova, do male ulice na kraju grada i gledam kako, na staklu tvoga prozora, gasi se dan Odškrinem staru kapiju. pogledam u pustu avliju i neki glas mi šapne: „ Ona više ne stanuje tu.“ Pa onda nazad u prazan stan ni bolji, ni lošiji samo malo umorniji od sjećanja…


Jesen  uzmiče jedan za drugim listovi opadaju, a divlje guske, tamo negdje, spremaju se na put Zimska samoća polako se probija preko vrhova planina i dan se sve brže pretvara u noć Uzimam olovku i pokušavam da sredim uspomene, ostavljene u tami ljubavi, ne insistirajući na detaljima Prošlost se ponekad zaglavi u vratima sjećanja komadajući…


Budim se noću, u praznoj postelji, sam na kraju svijeta i mislim na dane kada si ostavljala  mirise svoje kože na mojim čaršafima, jedanput ili dvaput nedeljno govoreći, Uzmi moje srce i učini da budem sretna Dani, kada se nismo plašili samoće ni bola, ostavljeni kao otpaci i starudija polahko, kao drevni gradovi, umiru u…


Šta je jesen? Rasplakano nebo iznad grada Lišće razbacano po trotoarima Pokisla jata malih ptica Tvoja mokra haljina Srebreni prah na prozorima kafana Vjetar koji dolazi pred zoru Dim cigareta i ustajali miris duhana Magla koja nas vuče ka tamnim daljinama Izbledjeli mjesec koji šapuće nešto Slatko sjećanje na djetinjstvo Jesen je uvjek u pravu…


Ne pamtim riječi  samo muzike se sjećam i igre svjetlosti u očima Poslednji ples na maturskoj večeri San koji ponavlja se noćima Kroz vrijeme putujem sam da spustim na tvoj dlan komad neba Kroz vrijeme putujem sam da nađem onaj dan kad muzika je bila sve što nam treba Nepamtim riječi  samo muzike se sjećam…


Daleko su odletjeli ždralovi do dalekih obala  gdje sjećanja nestaju A ja sam ostao sam na obali neba i gledao sam  te zatvorenih očiju Noć je pitala jutro Zar je nestala ljubav, ako srca šute Došle  su magle i snjegovi su pali… A još miriše soba na tebe i dunje žute U tvojoj ulici još…


U starom parku još mirišu borovi i vjetar sanja u krošnjama breza Umornim drumovima došao sam iz zaboravljenih snova  da ti kažem da te volim  Gledao sam kako bosim nogama   dodiruješ vodu i spalio sam svoje strasti ispod zlatnih zvijezda ali nisam postao neko drugi Bijelim cestama, bijelim cestama lutao sam bijelim cestama tražeći svoj…


Snjegovi kopne i prolaze zime i kiše se kotrljaju po krovovima Još malo i puhnuće behari pustim ravninama a ja čuvam u srcu ko u staroj sehari ljubav za tebe


Napisao sam pjesmu svojoj najboljoj prijateljici misleći na tebe odajući počast godinama koje su prethodile kataklizmi komunizma Mnogo ljudi obilazi evropske metropole bježeći od prošlosti na svom putu kući Daleke zime prolaze kroz moju sobu neveselo me podsjećajući na moju slabost prema tvojim bradavicama skrivenim iza predprazničke haljine Jednoga dana ostaviću čudesne pejsaže da uživaju…


Izlile su se vode vratile su se tamo odnekud iza Karpata gdje sve miriše na jesen pa i ova zima koja pušta ptice da lete u nebo mijenja boju oblaka i tetura se ravnicom kao pijani svatovi Vjetar donosi pjesmu u ovu dušu što nemirno plovi noseći sa sobom tvoj pogled da je čuva od…


U sjeni lipe, gdje smo nekad, dolazili na male noćne razgovore vrijeme je stalo kao balerina koja je zaboravila korake predstave Kad spavam osjećam njen miris i čini me se da me neko doziva iz voza  koji se vraća na stare perone i nešto u meni zapjeva …ima jedna žena što se svako veče kad…


Večer je crvenozlatna moje misli lete, kao brze ptice, prema dalekim ravnicama nad kojima gasne dan dok se vjetar igra tvojom kosom Tamo sam davno pored stare šume sagradio kuću i slušao slavuja kako pjeva o ljubavi Pričamo o tim danima, kada smo bili nedužni kao djeca, pretvarajući ih u legende Ti me tješiš osmjehom…


Tražio sam te na ulicama mnogih gradova još od vremena kada sam volio da gledam kako opada lišće pomiješano sa riječima iz mojih pjesama kojima sam htio da te probudim iz sna moja usnula ružo U svakom gradu nova pjesma u svakom oblaku nova boja u svakom vrtu novo drvo A ja sam tražio tebe…


Na staklu moga prozora gasnuo je dan sakupio sam hrabrost i krenuo tragom starih pjesama u jednu ulicu kraj rijeke da čujem tvoje korake Jer samo ti znaš za moje loše dane samo si ti vidjela tamnu stranu mjeseca samo ti znaš kako more tuge u jednu suzu stane samo ti znaš tajni prolaz ispod…


Na policama sjećanja pronašao sam jedno zaspalo proljeće što mirisalo je na šeboj i nježno ga dotakao usnama Okružen tišinom tražio sam tvoju ljubav i ona je došla nevina kao ptica slomljenog krila koja želi da se odmori u mom srcu Nešto je zapjevalo u meni glasom gusara koji je pronašao svoje blago pa pušta…


Kad ostari ljubav u miru neke rane jeseni pokriveni uzdasima dodirujući se snom čekaćemo neko novo sutra pravićemo kule u oblaku srce u stihove pretakati kao bedem naspram loših misli pjesmu podizati u dugim zimskim noćima gazićemo nepreglednim stazama sjećanja zatrpani smetovima čežnje letjećemo mislima prema jugu zvjezdama ispričati priču o nekoj dalekoj planini koja…


Noćas bih mogao da ti ispričam priču da pođem, tragom starih sjećanja, do zemlje daleke, u kojoj nisi bila, tamo gdje  iz srebrenih oblaka na zelena polja padaju osmjesi anđela Noćas bih mogao da se sjetim pjesama koje mirišu na jesen, na lišće na vijenac od majčine dušice na glavi dobre vile koja gorom hodi…


Zima samuje na vrhovima planina i čeka priliku da se spusti u grad da prošeta ulicama do prozora na kome su cvjetale bijele muškatle i pozivale prijatelje opraštale neprijateljima odgonile valove samoće koji su stizali iz pustih ravnica lomeći nam duše Kuda  sve nisam lutao, kao bosonogi pastir koji pjesmom tjera strah zle vještice i…