Jesi ikada majci iskazala ljubav, a da ti je na “Volim te” prešutila, jesi li je zbog toga krivo gledala, ili si je kao ja, u čelo poljubila…. Jesi li ikada bila zatajena, kao i radost koju u utrobi nosiš, jesi li ikada sebe uhvatila, kako majku za ljubav prosiš… Da mi nije moje obitelji,…


Zašto ispred mene pokušavaš biti Bog, što glasnije vičeš meni si sve tiši, i jednako čvrst je dokaz tvoje ljubavi, koliko je i kula od pjeska na kiši… Naš je dijalog već davno monolog, sebe čujem tek kad od bola pjevam, o negdje nekom sretnom životu, i o osmjehu kojeg odavno nemam… Zašto gledaš visoko…


Nauči me govoriti jezikom ljubavi, “Volim te” reći samo pogledom,, piroman budi mojoj zreloj mašti, žeđ koju gasim samo sa tobom… Srcu si mome skriveni bypass, kada kucati stane ti ga pokreći, vodenica čiste izvorske strasti, moj tajni put prema pravoj sreći… Usnulog sanotvorca u meni probudi, pogled neka sija poput briljantina, ne budi sve…


…nikada nije bilo do tebe… Da sam imala hrabrosti pokazati ti rane, možda bi ih zaliječio, možda bi me ozdravio, samo sam množila moje mane, da bi me zaboravio, nažalost… …nije bilo do tebe… Sama na sebe imam alergiju, nisam te dostojna, niti tih ruku pod kojima drhtim, niti poljubaca od kojih koža još gori,…


Zbog drugih se odrekoh sebe, zarobih umjetnika u zlatni ram, i danas ga čujem kako me zove, zove,moli…da mu priliku dam… Ne razumiju ljudi njegova djela, brzo bi ga oslobođenog osudili, i ranili kao da pustiše zmaja, strijelama klevete bi ga ubili… Nije stvoren po ničijem kalupu, umjetnika je odhranila sloboda, On ruši zidove i…


Pričala bih ti o letu, ali sam zaboravila, kako je osjetiti vjetar ispod krila, pričala bih ti o nebu i zvijezdama, ali im odavno blizu nisam bila… Pjevala bih ti od svih ptica sretnije, da me ne stežu žice krletke moje, pluća odavno ne napunih dahom, slobode koja spoji nas dvoje… Pričala bih ti o…


Da sam barem harfa ostavljena, pa da svojim strunama u tami sviram, znala bih zašto me nitko ne čuje, zašto druge duše ne diram… I da biram note od ljubavi toplije, da svako srce u bijeloj zimi gri, znam čovjek bi hladan okrenuo glavu, jer ne želi živjeti, živa duša mu mri… Da sam harfa…


Postadosmo zaista jedna čudna nacija Vrijeme nijemih,unazađenih generacija, Ako nisi prevarant, ne možeš biti dio, Naše svijetle budućnosti o kojoj si snio… Još na vlast dolaze,samo pijavice, Gledaš ih,a ne znaš gdje im je lice, Bez obraza cijede državnu blagajnu, Iz tvog džepa uzeti i to su u stanju… Pitam te evo slučajni branitelju, Koliko…


Izmasakrirali smo našu ljubav Sa livada pokidali cvijeće U zimu pretvorili proljeće Na aparatima smo… Da nam nije ovih umjetnih udisaja Voštanih maski osmjeha Zlatnih ramova oko naših neuspjeha… Vidjeli bismo… Šta smo to učinili… Još naše poraze Sakrivamo trofejima I naše rane puštamo da krvare Kao jaki smo… A kukavičluk vrišti u nama, Dok…


Znam sunce me isto grije kao i jučer, Isto more gledam,sa prozora iste kuće, Ali mišlju sam daleko,pa sjećanja pišem, O proljeću, o trešnji,čiji cvijet mirišem… Duša mi osjećaja iskrenih žedna, Pa sa izvora uspomena pijem vode, Bježim u sebe od sivih zidova, Od sjećanja mi nema veće slobode… Trčkaram razigrana i sretna poljima, Budućnost…


Zapleo si se u mog života mrežu Sasvim slučajno,ali me ne napuštaš, Shvatio da i problemi ljude vežu, Tko si ti da krivo slovo ispravljaš… Čitaš me i po koricama mojim, Znaš ti dobro šta se u meni krije, Često me samo na srce nasloniš, Dok ti usne lažu da mi ništa nije… Ne treba…


Ne diraj mi krhotine na duši Moje su,još osjećam baš svaku, Da diraj i ne gledaj,samo prihvati, Mene ovakvu,slomljenu,nejaku… Prihvati svaku manu moju, Jer ljubav je kada ih zavoliš, Kada sve što si htjeo promjeniti, Iz svog srca iskreno prihvatiš…. Prihvati me ovako običnu, Svjesnu da sam samo žena, I učini da se u tvojim…


Bolje život ispod starog stabla kore, Nego da mi na licu stvaraju bore, Isprazni ljudi,baš svi obraza čista, Kojima cesta nije put, nego pista… Bolje žeđ ugasiti na izvoru vode, I uživati darovane čari slobode, Nego za zidove sive plaćati cijenu, Podstanarstvo vremenu modernu… Ne vidjeh dugo rumenu djecu u blatu Svi žurimo negdje,sluge smo…