Ljubav se rodi i raste kao dijete. Dolazi u snove i budi nas u noći, Ljubav je najbolji prijatelj samoći. Što je starija to nemirnija postaje, Amorova strijela kao geler u srcu ostaje. I kreće se, nikada ne miruje, Ljubav čovjeka lako uznemiruje. Ona pjevuši kao sirena mornaru, Ona miluje pddsvijest kao vjetar travu. Ponekad…


Jos uvijek placem uz ljubavne filmove. Jos uvijek noću sanjam svoje filmove, Gdje ti i ja ponosno igramo glavne uloge. Iskreno, strastveno, bez šminke i kostima Budim se noću u znoju i sa smjeskom, Žurim da zaspem, da te nastavim snivat. Redovno te sanjam, jer redovno spavam, Redovno mislim na tebe kada je java, Jer…


Nemoj riječima, pozdravi me osmijehom. Nemoj pokretom, pozdravi me osmijehom. Nemoj tijelom, pozdravi me osmijehom. Nemoj poljupcem, pozdravi me osmijehom. Nemoj ljekom, ozdravi me osmijehom.


Moje pjesme ne pjevaju, one pričaju, Laskaju, hvale tebe kude mene, One imaju snagu stijene. Mirišu na najbolje parfeme, One plešu, nekada su opijene. Tužne ili vesele, one su male besjede, Ljube tebe, mene umiruju, One srce mi miluju, Ti jedva znaš za njih, Znaš da napišem tu i tamo neki stih, Zaviri, pogledaj šta…


Princezo moja! Šta li sada radiš? Srce svakog časa napominje da mi fališ. Grije li te sunce ovih ljetnih dana? Ovdje prži, pali bezbroj mojih rana. Majko moja! Ima li danas nove braće? Sigurno će biti i sutra, Bog dat će. Dali se plodovi sa njiva beru? Ovdje ma mnogo, ali za tvoju djecu samo…


Naime; dugo vremena ne napisah ništa, Ah… Bože! Dosta toga se nakupilo, Gledam odakle da počnem; papir još je bijel… Ništa. Hodam po sobi, ne bi li se što na bjelinu iscijedilo. Naime; dugo vremena ne živjeh ništa, Ah… Bože! Dosta toga se nakupilo, Gledam odakle da počnem; sjenka još je siva… Ništa. Hodam po…


Ježim se drhtim sav, dok pišem ovaj stih, Skroz sam slab, jer čupam srce svoje sad, Na papir stavljen sam sav, nisam jak, Jer borim se sam, protiv sebe, Kopam po emocijama, to me uvijek sjebe. Gledam tvoju sliku na mramoru, Pišem pjesmu na istom tom mramoru, Zatvoren sam u svom zatvoru, Psujem kao nekršten,…


Jedan cvijet se njiše na povjetarcu, Pjesnik pjesmu piše na praznu stranicu, Autobus staje na svoju stanicu, Konobar uslužuje pijanicu, Sunce grije Zemlju, Zemlja se smije njemu, Sportaši su na terenu, Mnogo je Vitežana na bazenu, Čuje se mezar i crkveno zvono, Rodilo se dijete novo, Čas je sve veselo čas monotono, Na kalendaru je…


Dijete, šta češ biti kad porasteš? Biti ću policajac čiko. Dječače, šta češ biti kad porasteš? Biti ću doktor čiko. Šta češ upisati poslije srednje mladiću? Akademiju dramskih umjetnosti – glumu gospodine…   ĐE ČEŠ BOLAN U GLUMCE?! Bolje ufati se motike. Đe češ bolan u glumce?! Momak  nema logike. Đe češ bolan u glumce?!…


Ej moj tudume, ne odugovalači tudume, Ne budi kukavica tudume, ona te čeka tudume, Vjeruj već jednom svom osjećaju tudume, Nađi način da je ponovno vidiš tudume, Iskoristi priliku tudume, Dokaži da nije đaba čekala tudume, Dokaži da je voliš tudume, Priznaj da si se zaljubio tudume, Ona te čeka tudume, ali dokle tudume, Poduzmi…


Ponekad si uvrijeđen jer te nije netko uvrijedio, Jer imaš potrebu da netko upotrijebi “vrijedilo”. A vrijedilo bi bio neki alat za vrijeđanje, Koji probada iznutra unutarnje dijelove. Dakle duboko, gdje kirurg ići ne može, jedini je lijek kajanje i praštanje. Ali šta ako te nije netko uvrijedio, A samim tim je vrijedilo upotrijebio?


  Ej moj tudume, ne odugovalači tudume, Ne budi kukavica tudume, ona te čeka tudume, Vjeruj već jednom svom osjećaju tudume, Nađi način da je ponovno vidiš tudume, Iskoristi priliku tudume, Dokaži da nije đaba čekala tudume, Dokaži da je voliš tudume, Priznaj da si se zaljubio tudume, Ona te čeka tudume, ali dokle tudume,…


Ponekad si uvrijeđen jer te nije netko uvrijedio, Jer imaš potrebu da netko upotrijebi “vrijedilo”. A vrijedilo bi bio neki alat za vrijeđanje, Koji probada iznutra unutarnje dijelove. Dakle duboko, gdje kirurg ići ne može, Jedini je lijek kajanje i praštanje. Ali šta ako te nije netko uvrijedio, A samim tim je vrijedilo upotrijebio?


Bila je to ljubav, bila je. Tko se to usuđuje da kaže da nije. Voljela si me, volio sam te. Volio sam te. I onda ljubav se istopila kao snijeg sa ceste. O tebi evo sada razmišljam, Ali ne zato što te još uvijek volim. Ma ne, nego zato što je ovaj čovjek sam, Čovjek…


U posljednje vrijeme postao sam čudan; Sanjam budan. Ja jave više nemam; Gdje se to spremam? Gledam u ogledalo, vidim mutnu sliku u odrazu; Mutnu glavu; nos; oči, usta i kosu. Danas neki prolaznik me pozdravlja i kaže da me zna, Baš super; ja se ne znam, pa nek mi kaže tko sam ja?


Dvije ruže na stolu uvenuše, Skupa s njima život nestade.I svijeće u kući se ugasiše,Dvije staklene čaše se razbiše,Voda i kava po podu se proliše,Tijelo se ispruži, žmarci njime prođoše,Mišići se blokiraše, oči se raširiše,I svjetlo pred starim očima nestade.Zbog smrada ljudi se začudiše,U kuću provališe i tijelo izvukoše,A dvije ruže na stolu ostadoše,Tako jadne, tako…


Kišna noć stvara tihu buku, Svjetlost vanjske lampe probija se uz muku, Ali vidi se već iz daljine u toj tmini, Posvuda je mrak, ona jedina svjetlost čini. Sama bori se protiv cijele garde noćne, Ali ne predaju se njene zrake moćne. Kapljice kišne smokrile su sve, Ali svjetlost probija se i dalje. Na mokrom…


Nebo

Crni gavran nebom plovi, I nitko ga se ne boji, Jer ga nitko ne vidi mili moji. Ali kada sleti nisko, Nekome tlo će postati klisko, Taj će pasti, gavran će ga zgrabiti, Odnijeti će ga i neće ga vratiti. A kada bijeli golub nebom hara, Gavran bježi jer se boji, Tada se novo dijete…


I što onda reći prijatelju, Na dan kada je stariji za godinu, Da li mu čestitati na tome uspjehu, Ili žaliti što ga godine sustižu. Hej ti čudno biće što vremenom upravljaš, Znam da nas nadgledaš, Stani malo da se odmaraš, Neka stane malo vrijeme, ne mora letjeti baš. Prijatelju moj, nismo vjerovali da ćemo…


Gledam staru kuću u kojoj sam stanovao, U toj staroj kući sam odrastao, U njenom dvorištu sam se igrao, U njoj sam se smijao i plakao. U toj staroj kući s bratom sam se svađao, U toj staroj kući djetinjstvo sam pohranio. Gledam staru kuću koju sam tek zavolio, A nisam je branio i bager…


Dok grom stvara zvuk koji krči, Hiljadu mokrih buba pada s neba, Ja se osjećam kao da ću na komade puči, Jer razmišljam o ljubavi koju mi ona ne da. Nebo u sivo nad gradom se obojilo, Maločas je bilo mirno, a sad u nemir se pretvorilo. I gledam to nebo sivo, I divim se…


Dobro došli u plavi grad, Naš mali raj, Poglavica je plavi zmaj, Slobodno uđi i pogledaj. Ovdje raste plava trava, A nebo je zelene boje, Ljudi ljudi se ne boje, Svi skupa stoje. Ovdje novci ne postoje, Zmaj novac je zabranio, Da ne bi stanovnike pokvario, Životinje i ljudi, Iste su čudi, Svako stvorenje u…


-Zidovi-

Moji zidovi, Bijeli, slikama okićeni, Znaju sve što nitko neće saznati, Znaju za bol, što zna me udariti, Vidjeli su suzu što rijetko iz oka izlazi. Zidovi, tako bijeli i obični, A opet, meni tako posebni, Moj jecaj znaju od sebe odbiti, Ali su jedini koji su ga slušali, Nijemi su pa nikome neće pričati,…


Riječi

Riječi su moćnije od najveće vojske, Riječi su sočnije od najljepše voćke, Riječi su kao lanci koji povezuju svijet, Riječi su slobodne, kao ptica let. One putuju zrakom, Kao čovjek vlakom, One su satkane od glasova, Kao nebo od bogova. Znaju da lažu, poput velikog lažova, Znaju da štite, poput najboljeg zaklona, Znaju da ranjavaju,…