“Nada zadnja umire”, Kažu. Prodaju šarenu lažu. Lažu i sebe i nas. U nadi ne leži spas. Spas je ono što činiš, Ne čemu se nadaš. Ako sjediš kući i sliniš, Sve su prilike da padaš. Padaš na dno i toneš, Al’ i dalje nadu zoveš, Upomoć da ti stigne, Da te pokrene, da te…


Stavi svoje ruke na moja ramena, Zagrli me jako, najjače što znaš, Probudi mi sećanje na prošla vremena, Pokušaj ponovo da mi ljubav daš.   Pređi svojim prstom preko moga dlana, Liniju života na njemu produži, Budi opet svetlost mojih sivih dana, Spasi me od tuge koja svetom kruži.   Otvori moje srce, pogledaj u…


Lutao je dugo ulicama strmim, U kafanskom dimu tražio je spas, Voleo je ženu sa očima crnim, Njenu crnu kosu i njen vitki stas.   Želeo je da ga ljube usne njene, S ukusom trešanja i crnoga vina, Nisu ga zanimale sve ostale žene, Samo sa tom ženom želeo je sina.   Al’ ta crna…


Težak je to pos’o, Dan i noć drijemati, Ništa nemati, Prst u uho stavljati I ništa ne stvarati. Jer i to dosadi, Na krevet te posadi. Nit’ kud’ ideš, Nit’ šta radiš, Samo muda ‘ladiš. Ustaneš i misliš Baš je grozan dan. A zapravo nisi ust’o Jer ležiš po vazdan. Pa se stalno buniš, Pa…


Daljine dijele sve u meni, Kidaju mi dušu na hiljadu komada. Dok gledam kako se more pjeni Polako umire zadnja moja nada.   Hladnoća steže moje golo tijelo, Talasi mora zapljuskuju me svu. I dok ponire moje biće cijelo Ja i dalje stojim nepomično tu.   U mojim očima život se gasi, Lagano skačem u…


Tužno je kako ti uskrate korak, I ne samo naprijed, Nego i nazad, Pa lutaš bez snage i cilja.   Sve bi to još bilo dobro, Samo da ne tapkaš nogama u mjestu. Kada bi se, barem, pokrenuo! Da pređeš već jednom tu cestu!   Stojiš, stojiš i stojiš, Ne nadaš se ničemu, Ničemu ne…


Uvojci njeni mirišu na kesten, A obrazi njeni na zrelu jesen, Oči su joj poput dva mala badema, Boje starog, uvelog bagrema.   Usne joj već odavno ljubljene nisu, Cijela njena pojava podsjeća na tisu, Oronulu tisu bez imalo nade, Ona je došla do kraja balade.   Grudi joj liče na suhe kruške, Triput su…


Krv i nož, zvuci oluje. Prolivene suze, pločnici smrti. Još samo pucanj puške se čuje. Kolo nesreće ukrug se vrti.   Ratnik na bojištu uzalud doziva Nekoga da mu pritekne u pomoć. Mjesečina crna rane mu pokriva. Uzdasi njegovi umiru u ponoć.   Gdje je sada Kosovka djevojka? Da li se i ona plaši noći…


Ako je Desanka Maksimović tražila pomilovanje Za sebra, sirotinju, nerotkinje, majke, Zašto ja ne bih tražila to isto Za sve ljude ove životne hajke?   Tražim blagoslove, preklinjem za sreću, Nek’ saznaju đavoli da postoji Bog, Nek’ se mole s nama, dok ka Bogu kreću, Nek’ osjete osmijeh gospodara svog’.   Tek kada đavoli okaju…


Svaki je čovjek kvarljiva roba, Nije mu suđeno da bude sretan, Bio maloljetan il’ punoljetan, Uvijek je tužan, uvijek je sjetan.   Podložan samoći u svakoj je noći, Ne igra na kartu ničije pomoći, Prekida veze s drugim ljudima, Uvijek namrgođen, uvijek tmuran.   Teško mu ustati jer zna šta ga čeka, Prazan stan, krevet…


Neka kajanja ne prestanu nikada, Neka se, pak, još dublje upletu u vas, Pa vas stisnu uza zid i ne daju zraka, Blizu izdisaja, dišete napola, A ona samo jedre u vama I grabe naprijed, Sustižući vas u hodu ili u trku, nije bitno, Bitno je da vam treba pomoć, hitno. Al’ ona nemaju milosti,…


Za sve što ne znaš – pitaj! Ne njuši, ne skitaj! Ljudi su odavno postali ljudi, A ti im ne vjeruješ, Pametan budi! Okuraži se i priđi im. Pričaj im, kaži, reci, Nisu svi kao oni Koji vade oči djeci. Ne živi u strahu I u neznanju, Dopusti da drugi pokažu ko su, Ne tjeraj…


Tako prokleto siguran u sebe! U to meso bez duše! Obrise nekadašnjeg čovjeka! Na šta si ponosan?   Ne trudi se biti ono što nisi, Budi pošten barem prema sebi. Oh, Bože, ni pjesmu o tebi Ne mogu da završim!   Jer dok je pišem, Neka starija žena sjeda pored mene I ometa me, tu,…


Ljubav, to je obris nekomponirane čežnje, Sinteza tebe, Prirodo, i mene, Lakoća dotaknute prašine, Preobražaj melodije u slike.   Ljubav je, sada znam, ono što se prostire, Ono što se lomi kroz puteve neznane, Kreće u valovima morske pjene, Zapljuskuje mene, zapljuskuje mene…   Dijete, to je dar Prirode, Žuđeni san koji se muškarca ne…


Stojimo li ili ne? Krećemo li se? S kim tugu dijelimo? Kome se selimo? Vrijedi li lutanje? Čemu ćutanje? Prolazi li baš sve? Ili, ipak, ne? Ko smo mi? Ljudi? Ko te budi? Ko me budi? Odgovore ne znam, al’ daj, samo budi.


Šta kažeš? Da si Bog i batina? Ma nemoj? Otkad to datira? Nisam te takvog’ znala. Bio si oslobođen zala. Kada si takav postao? Je l’ išta od tebe ostalo? Od onog’ starog tebe Što brinuo je za sve Osim za sebe? Sada si samodovoljan, Da upropastiš svakog’ voljan. Neumoran, neumoljan. Sve što nekad’ bio…


Samo malo slobode Za nedužne narode, Da mozak odmore Od silne neimaštine, Da im ruke krvave Zarade i pare, A ne samo žuljeve I teške ožiljke, U glavi što se roje, Pa su često prinuđeni Da ukradu tvoje, Jer nemaju svoje. A zašto nemaju? Zato što im ne treba, Kažeš, oni ko su? Razjarena banda,…


Promatram te dugo i pomno. I nažalost, ne vidim ništa. Možda si samo biće tako skromno I nisi se još pretvorio u čudovišta. Jer, znaš, monstrumi su ono Što se danas opaža i vidi, A ti, skromni čovječe, koji nisi to, Zbog svoje skromnosti ipak se ne stidi. Nego je probaj što duže sačuvati, Koliko…


Godine! Ko bi ih brojao više. Prolaze! Samo najavljuju kiše. Njišu se! K’o na drveću u jesen granje. Odlaze! U nepovrat, puste i same. Klize! K’o po ledu klizaljke male. Gube se! K’o da nas nikad’ nisu ni znale. Odnose! Sve ono što nisu smjele. Bune se! Što postaju blijede i bijele. Tuku se! Idu…


Fakultet završiš, Na birou visiš, I još se buniš Što svi nisu isti. Ti bi da s desetkama Posao imaš? E, moj dragi, trebao si Prije da se cimaš, Ispališ u Švajcarsku, Švedsku ili Dansku, Pa bi im’o pos’o Ili barem šansu. ‘vako se podžoni I za hljeb se moli, Nećeš nikad’ raditi, Nećeš ga…


Za nju, jednu jedinu, Majku neprocjenjivu, Što je uvijek znala Zaštitit’ od zala, Pomilovat’ blago, Reći: “Zlato drago.” Za nju, koje nema Il’ se čini samo, Za nju koja će vječno Živjet’ u nama, Kroz nas i za nas. Jer uvijek je tako živjela, Zašto bi mrtva sada bila? Može proći još godina pet, Za…


Bič i batina! To ti je sudbina! Pomisliti nemoj Da si ti potkinut, Jer nisi, sine, Bit ćeš dobro ošinut. Strpljen – spašen, Uskoro dobit ćeš Jednu zlatnu turu Po svome turu, Za sve ove godine Što si ost’o pošteđen. Sačekaj još malo, Nevina budalo! Sudit će se i tebi, Nemoj ništa brinuti. Bičevi će…


Tri minute do ponoći I do naše zadnje noći. Treba je iskoristiti, Prigrabiti, prigrliti, Probati je sačuvati Do naredne noći. Borba je to s vjetrenjačama, Uzaludna borba u dugim noćima Da nam nijedna ne bude posljednja. Al’ nekako nam svaka posljednja bude. Sreća je za ljude. Ne, tuga je za ljude. Ili ipak za nas…


Rasipajte, rasipajte! Sasipajte, sasipajte Iz šupljeg u prazno Blago raznorazno! Nemojte štediti, Sutra neće vrijediti. Bolje trošariti I onda klošariti! Jer što biste čuvali, Davno ste poduvali Sve fraze bogatstva, Jedinstva i bratstva! Sad’ fino jedan dan Zgotivite sebe, A već sutradan Živo vam se jebe Za sve te budale Koje se hvale Da bogati…


Ja sam u bijedi za tobom, Ubijedi me da me povedeš sa sobom, Hajde, ubijedi me, molim te, Da ti pružim svoje prazne ruke. To je sve što ti mogu dati, Nadam se da će ti odgovarati Moji hladni dlanovi I porušeni planovi. Nije se, ipak, sa mnom teško snaći, Samo uporan budi, Jako uporan,…