Lutanja

Okupan suzom jurim kroz novi dan Samo s mišlju kad će opet doći novi san Jer sanjati volim,i to vrlo često Čak i tamo gdje snu nije mjesto 


Prolazan kao sjena Umoran kao tek Zapljusnut val. Tih kao suton Prestrašen mraka Naboran i užasnut Od danas Od sutra Napukle duše Izranjenog tijela Bolestan od briga Na pragu vječnome Bojim se i snebivam Teško dišem S čela drhtavom rukom Znoj brišem Prolaznost,nije li ? O Bože,nije li?