SASVIM U (NE)REDU

Tražit ću zabranu pristupa tvojih misli, mojim mislima. Tražit ću azil na Mjesecu ili nekoj drugoj planeti, da ne znam kako je biti bez internet veze. I bit ću bezveze svakoga dana, al’ bit ću sama, od tvojih misli mirna i sasvim sigurna, da tamo te nema. Bit ću princeza na zrnu graška, koja ne zna što može mašta i bit ću netko sasvim u redu, čim me s ove planete odvedu.

NE HODAJ MALEN ISPOD ZVIJEZDA

Nemoj me voljeti šutnjom, ni da ti draga budem kada šutim. Svu šuteću ljubav Neruda je opjevao već. Niti mi cvijeće zla uzglavlju donosi, jer Baudelaire je veoma gadan lik, kad nešto se iz njegovog vrta bere. Nemoj pijanim brodom meni dolaziti. Rimbaud se jednom nasukao već. I nipošto ne pričaj Jesenjinu o nama. Što ako si oduzme život još jednom? Nisam ja Beatrice, niti Ernestova Adriana i zaista ne znam što se s Marilyn Monroe dogodilo… Dovoljno je da ne hodaš malen ispod zvijezda. I samo usni na mojim…

SNAGA

Obriši usnama noćas sve tragove umornog dana, mene sa hiljadu mana učini manom svojom. Neka sam noćas više od pukog snoviđenja, bez ikakvog poređenja s onim što jučer je bilo. Ocrtaj prstima žudi obrise tijela mi naga. Nek’ ime ti je snaga za sve gdje ja to nisam.

LJEPOTA KADA MISLI

Kada se radosti mjesečine pune, bjelinom plahti, pokraj mene opruže, ja s tobom dijelim tu ljepotu trena i darivam sebe, misleći te željno. Ljepota kada misli, tebi se obraća, prinoseći ti pehar moje žudnje pun, da ispiješ strast tijela što vijuga, ispod tvog k’o cesta, daljinama kroz noć. Dok koračaš me tako koracima lakim, postaje tvoje prepoznajem po dahu, umilno se krećem pokretima žudi, da s tvojim se susretne moga bića žar. O ljepoto moja, radost moga lica ovjekovječio si na jastuku snom, približio zvijezde uzglavlju mome i razasuo po…

NE, NEĆU TI REĆI

Ne, neću ti reći gdje moj se nemir s tvojim sastaje; jer ja još nisam oprostila ti Ljubav… Tu sami smo, moj stih i ja i ne vodimo nikog da nam rimu kvari. Tek tu je sve kako biti treba. Ne, ne mogu ti reći za to tajno mjesto. Preselila sam i sve što si dao. Daleko od mjesta kojeg Zaboravom zoveš.

NEKOM, NEGDJE, NEKAD (I)

Bilo je dobro. Bilo je mnogo dobro s tobom graditi nevidljivi grad i ulicama nadjevati imena nekih velikana, što od ljubavi umirali su. Tvoja maštovitija od mojih, uvijek. Ispijati kavu na Uglu zanosa, gdje susreće se s tvojim moj. Otići do rijeke, kojoj zaboravih ime, ali ne i riječi, koje spustio si na usne moje. Tek treći dan. Nagovorih te. Bilo je lijepo, uzvišeno i sveto koračati s tobom; rukom u ruci, parkom do klupe, po lišću što šušti. Kroz jesenje boje… Premda ni jesen bila nije. I nju smo…

NEKOM, NEGDJE, NEKAD (II)

Neki se stihovi tvoji, od tebe kada pobjegnu, u prazninu moje strofe, vješto zavuku i skriju. Ćutim ti riječi tada, dok njima se sjenkom krećem, gipko od slova do slova, između redaka krijem. Na kraju te pjesme čudne, što moja ni tvoja nije, sjenka u lik se pretvori. Očima tvojim ja gledam. Uranjam iz vala u val ljepote kojom me pišeš. Zašumim vjetrom u krošnji kestena kraj prozora tvog.

POEZIJA TIJELA

Dok bi tišina plela svoje niti, ja pogledom bih pisala ti misli, rukom tvojom šaputala svoje. Nagost tebe moja strast bi bila; jezikom da oslikam ti stomak, grudima do bedara kliznem. Mjesec bi svjedokom bio, da uzdahom bi tak’o moju žudnju, što usanama i dahom dodiruje ti vrelo. Dok svirala bi glazba, u pozadini svijesti, tijelom bi sricala stihove po tebi.

AKO

Ako ti kažem da sam zauvijek, bi li vjerovao u to ili me možda volio više? Ako se obećam tebi, dal’ tvoja će nesigurnost imati krinku moje postojanosti i kako ćeš mene nositi na licu? Ako ti dozvolim, da na kamenu mom sagradiš carstvo svoje, kako ću onda voljeti tebe? Ako ti sad, ali baš sad, kažem da te volim, hoćeš li sutra misliti da je moja ljubav laž? Ako baš sutra ne uspijem biti u sada, ti nećeš znati ljubiti me isto. Zato šutim, da bi volio me danas.

U POLA SEDAM

Opet me budiš u pola sedam, ispisujući, po leđima mi neki čudan znak. Pokušavam misao tvoju pogoditi, svoju zadržati, šuteći, praveći se da spavam. Ali moja se rasplini u trnce, što od tjemena me do nožnog palca prođu. Blagi drhtaj budnost mi odaje, dok usnama se uzduž kičme penješ. Opet me budiš u pola sedam i pobjeđuješ misleći me…

USNE

Zaboravih u tren što reći sam htjela, zatečena opet bojom tvoga glasa. Od miline same što preplavi me svu, otpočmem da kucam otkucajem tvojim. I u prvom taktu sva silina riječi, utrnuta tobom, tišinom me sažme. Pitaš da ti kažem što misli su moje. Čitaj mi s usana, njima bih te čitala!

TRAGOM KIŠE

Podijelit ću s tobom ove kišne kapi i biti ona što mis’o ti budi, da žeđ sam tvoja i izvor što te poji. Usnama je tvojim mjesto mojih grudi! Mokar trag ću biti što ti kožu dira, mirisnu što mami grijeh da budem slatki. Kliznuti ću tobom, na prepone stati, biti udah duži, a ti izdah kratki. Zamirisat ću potom zamamno crveno, zarobiti čula mirisom i bojom; okusom da poznaš koja kap je ona što me preda tebi i odaje tvojom. Kad pomisliš da si konačno me naš’o i da…

LINIJA

Požudna ja misao gusto utkana u zraku prostora kojeg dijelimo; blud se lijepi za našu vlažnu kožu. Procvale mi grudi bestidno pozivaju nemir tvojih dlanova; tvoj se jezik mokro poigrava njima. Potčinjenoj Erosu što iz tebe kipti, snazi vulkana kojom eruptiraš u meni, zapešća mi prikovana držiš. Ruke tvoje na mojim bokovima ritam predaje nameću; sustižem te zračnom linijom udaljenosti od tebe do mene.

EPICENTAR

Bez slijeda pravila, osluškujuć’ ti bit, tražeć’ čulnu nit, razlamam putenost na djelove, dahom. Skupljajući kapljice s tvoje mokre kože… Dok one se množe! Jednu po jednu ih kušam za se, svaku. Slanost svoga jezika tvom nepcu darujem, vješto omamljujem i k’o u sprezi smo zamamnosti lude. Nadahnuta bićem i muškošću tvojom, bivam sasvim svojom i sigurnom lako da mi konce držiš. U epicentru samom tla podrhtavanje. Mog ženstva davanje preko ruba odvodi, do viđenja drugih. Zraka žudne svjetlosti na tvome ramenu, vatru je plamenu, rasprsnućem boja u glad pretvorila.

U RANO JUTRO

Mislim…o okusu tvojih usana, dodiru dlanova tvojih. Hlepe li za mojim glatkim bedrima, k’o što ona su za njima pohlepna? I mislim nešto kako imam bokove, taman po mjeri tvojih ruku. Mmmm…na preponama da me zanjišeš. Grudi su mi tvojoj potrebi podatne, po svojoj zamisli, da ih modeliraš…

OGRNUTA TOBOM

Usne su mi tvoje sve što noćas trebam, da me mine želja ustreptale žudi; da blizine tvoje napijem se žedna. Tragove ostavi među moje grudi! Nek’ dah tvoje želje niz moj vrat se spusti. Oćuti mi bilo, utrobu mi vrelu; priljubi uz sebe, strašću me ogrni. Razlij se ljepotom! Imaj me cijelu…

KAD SI BLIZU

Kad si mi blizu, ja razumijem o čem’ šaptom govoriš, da dah tvoj je žudi melodija, koju za me skladaš. Kraj mene kad si, tišina noći u glazbu se pretvara, tvoji prsti note vrele strasti po grudima mi pišu. Kad si tu, pored moje nage želje, usklađenih pokreta mi vodimo ljubav u galopu, na marginama uma. Kad si uz mene i sati stanu, da odmore od kruga, a ja znam zašto je tebe meni baš uvijek premalo.

DANAS

Danas imam lice s kojeg mi se čitaš. Prstima od slova žudnju svoju tkam. Strašću su mi tvojom ocrtane usne i nagost se noći pretvorila u dan. S livada puti mirisa sam puna. Koraka lakog misao mi bivaš. Imam riječi danas; u meni ti izvireš, koritom mi tečeš i u mene slivaš.

SUTON

U suton, dok zvijezde se bude, kad tijela smo odvojena svako, ja htjela bih izaći iz sebe, da pokrijem te sobom tako. Pred smiraj dana u kom te nema, noć mi prijeti opet dugom biti. Ja htjela bih iz sebe izaći, usnama ti s vrela piti. I do zore samo moj da jesi, nagost tvoju kraj sebe da ćutim; ja hoću, izaći ću iz sebe, pokriti te ljubavlju što slutm.

LARGO ANIMATO

Nek’ su usne tvoje glatke poput svile, neka lijeno kliznu niz moj žudni vrat. Rame mi dotakni tek vrelinom daha, započmimo igru u kasni noćni sat. Obilježimo noć što za nas se rađa riječima koje samo ljubav znače. Prevarimo zoru da kasnije svane, nek’ noć traje duže, dan nek’ dani kraće. Misli su se moje o tvoje zaplele. Požuda nas piše dodirom što gori. Tek početak jesmo sveg onog što znamo da možemo biti, da pred nama stoji.

UZIBANA JAVA

Na preponama tvojim kad uziba se java, sve na san mi sliči. Pogledom me krasiš, strast u šaptu ćutim što s usana pobježe. Na tvoj torzo k’o da rosa žudnje pada. Kapima zanosi. Pod dodirom mojim, obavitoj tobom, ritam tijela liježe.

VOLIM JEDNOSTAVNO

Volim one sate koje otmemo danu i pretvorimo u dva, kad tvoja sam sva, a ti moj cio, kada nismo dio… Kad odmaknemo temi, sumnji i dilemi da l’ trebali smo baš sada se sresti, na pustoj cesti i ovako se zaplesti. Volim kada ne znam kojim putem hodim, dok tvojim morem brodim; kad kompasi polude i tebe mi ponude usnama k’o put. Kada ne znam gdje moj je kraj, a tvoj početak, kada tražim produžetak lude igre puti. Kad nadostavljamo se kao jedna nit, ne preskačući bit i kad…

ŽELJA

Piši po mom tijelu slova rijetko znana. Crtaj slike svoje, nek’ strast vlada nama. Meni suhoj zemlji željna kiša budi. Prolij se ljepotom što za mnom ti žudi. Jednu želju imam, baš u danu ovom; žedna sam te dušo, napoji me sobom!