Tražit ću zabranu pristupa tvojih misli, mojim mislima. Tražit ću azil na Mjesecu ili nekoj drugoj planeti, da ne znam kako je biti bez internet veze. I bit ću bezveze svakoga dana, al’ bit ću sama, od tvojih misli mirna i sasvim sigurna, da tamo te nema. Bit ću princeza na zrnu graška, koja ne…


Nemoj me voljeti šutnjom, ni da ti draga budem kada šutim. Svu šuteću ljubav Neruda je opjevao već. Niti mi cvijeće zla uzglavlju donosi, jer Baudelaire je veoma gadan lik, kad nešto se iz njegovog vrta bere. Nemoj pijanim brodom meni dolaziti. Rimbaud se jednom nasukao već. I nipošto ne pričaj Jesenjinu o nama. Što…


SNAGA

Obriši usnama noćas sve tragove umornog dana, mene sa hiljadu mana učini manom svojom. Neka sam noćas više od pukog snoviđenja, bez ikakvog poređenja s onim što jučer je bilo. Ocrtaj prstima žudi obrise tijela mi naga. Nek’ ime ti je snaga za sve gdje ja to nisam.


Kada se radosti mjesečine pune, bjelinom plahti, pokraj mene opruže, ja s tobom dijelim tu ljepotu trena i darivam sebe, misleći te željno. Ljepota kada misli, tebi se obraća, prinoseći ti pehar moje žudnje pun, da ispiješ strast tijela što vijuga, ispod tvog k’o cesta, daljinama kroz noć. Dok koračaš me tako koracima lakim, postaje…


Ne, neću ti reći gdje moj se nemir s tvojim sastaje; jer ja još nisam oprostila ti Ljubav… Tu sami smo, moj stih i ja i ne vodimo nikog da nam rimu kvari. Tek tu je sve kako biti treba. Ne, ne mogu ti reći za to tajno mjesto. Preselila sam i sve što si…


Bilo je dobro. Bilo je mnogo dobro s tobom graditi nevidljivi grad i ulicama nadjevati imena nekih velikana, što od ljubavi umirali su. Tvoja maštovitija od mojih, uvijek. Ispijati kavu na Uglu zanosa, gdje susreće se s tvojim moj. Otići do rijeke, kojoj zaboravih ime, ali ne i riječi, koje spustio si na usne moje….


Neki se stihovi tvoji, od tebe kada pobjegnu, u prazninu moje strofe, vješto zavuku i skriju. Ćutim ti riječi tada, dok njima se sjenkom krećem, gipko od slova do slova, između redaka krijem. Na kraju te pjesme čudne, što moja ni tvoja nije, sjenka u lik se pretvori. Očima tvojim ja gledam. Uranjam iz vala…


Dok bi tišina plela svoje niti, ja pogledom bih pisala ti misli, rukom tvojom šaputala svoje. Nagost tebe moja strast bi bila; jezikom da oslikam ti stomak, grudima do bedara kliznem. Mjesec bi svjedokom bio, da uzdahom bi tak’o moju žudnju, što usanama i dahom dodiruje ti vrelo. Dok svirala bi glazba, u pozadini svijesti,…


AKO

Ako ti kažem da sam zauvijek, bi li vjerovao u to ili me možda volio više? Ako se obećam tebi, dal’ tvoja će nesigurnost imati krinku moje postojanosti i kako ćeš mene nositi na licu? Ako ti dozvolim, da na kamenu mom sagradiš carstvo svoje, kako ću onda voljeti tebe? Ako ti sad, ali baš…


Tek kada duša dušu otpusti da poleti iz kaveza, iz ropstva, put slobode i ta duša nađe, jer nemiri pred oprostom utihnu. Sretan nam let mili moj dužniče. Ostah željna duše tvoje, sna. I moj dug vječnost će da upamti. Sudba ista mimoići nas neće.


Opet me budiš u pola sedam, ispisujući, po leđima mi neki čudan znak. Pokušavam misao tvoju pogoditi, svoju zadržati, šuteći, praveći se da spavam. Ali moja se rasplini u trnce, što od tjemena me do nožnog palca prođu. Blagi drhtaj budnost mi odaje, dok usnama se uzduž kičme penješ. Opet me budiš u pola sedam…


USNE

Zaboravih u tren što reći sam htjela, zatečena opet bojom tvoga glasa. Od miline same što preplavi me svu, otpočmem da kucam otkucajem tvojim. I u prvom taktu sva silina riječi, utrnuta tobom, tišinom me sažme. Pitaš da ti kažem što misli su moje. Čitaj mi s usana, njima bih te čitala!


Podijelit ću s tobom ove kišne kapi i biti ona što mis’o ti budi, da žeđ sam tvoja i izvor što te poji. Usnama je tvojim mjesto mojih grudi! Mokar trag ću biti što ti kožu dira, mirisnu što mami grijeh da budem slatki. Kliznuti ću tobom, na prepone stati, biti udah duži, a ti…


LINIJA

Požudna ja misao gusto utkana u zraku prostora kojeg dijelimo; blud se lijepi za našu vlažnu kožu. Procvale mi grudi bestidno pozivaju nemir tvojih dlanova; tvoj se jezik mokro poigrava njima. Potčinjenoj Erosu što iz tebe kipti, snazi vulkana kojom eruptiraš u meni, zapešća mi prikovana držiš. Ruke tvoje na mojim bokovima ritam predaje nameću;…


Bez slijeda pravila, osluškujuć’ ti bit, tražeć’ čulnu nit, razlamam putenost na djelove, dahom. Skupljajući kapljice s tvoje mokre kože… Dok one se množe! Jednu po jednu ih kušam za se, svaku. Slanost svoga jezika tvom nepcu darujem, vješto omamljujem i k’o u sprezi smo zamamnosti lude. Nadahnuta bićem i muškošću tvojom, bivam sasvim svojom…


Mislim…o okusu tvojih usana, dodiru dlanova tvojih. Hlepe li za mojim glatkim bedrima, k’o što ona su za njima pohlepna? I mislim nešto kako imam bokove, taman po mjeri tvojih ruku. Mmmm…na preponama da me zanjišeš. Grudi su mi tvojoj potrebi podatne, po svojoj zamisli, da ih modeliraš…


Usne su mi tvoje sve što noćas trebam, da me mine želja ustreptale žudi; da blizine tvoje napijem se žedna. Tragove ostavi među moje grudi! Nek’ dah tvoje želje niz moj vrat se spusti. Oćuti mi bilo, utrobu mi vrelu; priljubi uz sebe, strašću me ogrni. Razlij se ljepotom! Imaj me cijelu…


Kad si mi blizu, ja razumijem o čem’ šaptom govoriš, da dah tvoj je žudi melodija, koju za me skladaš. Kraj mene kad si, tišina noći u glazbu se pretvara, tvoji prsti note vrele strasti po grudima mi pišu. Kad si tu, pored moje nage želje, usklađenih pokreta mi vodimo ljubav u galopu, na marginama…


Danas imam lice s kojeg mi se čitaš. Prstima od slova žudnju svoju tkam. Strašću su mi tvojom ocrtane usne i nagost se noći pretvorila u dan. S livada puti mirisa sam puna. Koraka lakog misao mi bivaš. Imam riječi danas; u meni ti izvireš, koritom mi tečeš i u mene slivaš.


SUTON

U suton, dok zvijezde se bude, kad tijela smo odvojena svako, ja htjela bih izaći iz sebe, da pokrijem te sobom tako. Pred smiraj dana u kom te nema, noć mi prijeti opet dugom biti. Ja htjela bih iz sebe izaći, usnama ti s vrela piti. I do zore samo moj da jesi, nagost tvoju…


Nek’ su usne tvoje glatke poput svile, neka lijeno kliznu niz moj žudni vrat. Rame mi dotakni tek vrelinom daha, započmimo igru u kasni noćni sat. Obilježimo noć što za nas se rađa riječima koje samo ljubav znače. Prevarimo zoru da kasnije svane, nek’ noć traje duže, dan nek’ dani kraće. Misli su se moje…


Na preponama tvojim kad uziba se java, sve na san mi sliči. Pogledom me krasiš, strast u šaptu ćutim što s usana pobježe. Na tvoj torzo k’o da rosa žudnje pada. Kapima zanosi. Pod dodirom mojim, obavitoj tobom, ritam tijela liježe.


Volim one sate koje otmemo danu i pretvorimo u dva, kad tvoja sam sva, a ti moj cio, kada nismo dio… Kad odmaknemo temi, sumnji i dilemi da l’ trebali smo baš sada se sresti, na pustoj cesti i ovako se zaplesti. Volim kada ne znam kojim putem hodim, dok tvojim morem brodim; kad kompasi…


ŽELJA

Piši po mom tijelu slova rijetko znana. Crtaj slike svoje, nek’ strast vlada nama. Meni suhoj zemlji željna kiša budi. Prolij se ljepotom što za mnom ti žudi. Jednu želju imam, baš u danu ovom; žedna sam te dušo, napoji me sobom!