Istražujem vlastiti lik iscrpljene žene crne kose i zelenih očiju u ogledalu.. Nekad mi je bilo bitno da sam lijepa nekad mi je bilo bitno da me vide sada sam ponosna na svoj iscrpljeni odraz jer je on tu zbog rada..zbog djece..zbog truda. I nije mi više bitno da sam lijepa ili da drugi to…


tisuću svjetova tisucu latica jednog cvijeta i onog što spaznah, jednog svijeta. Meka latica okupana rosom podsjeća na obraz tvoj da te upoznam bi li te mirisala ili bi nam duše uskliknule i svi ti svjetovi se spojili u jedno??! Trebam ..želim..tako je uvijek neminovno tako je prolazno sve a ipak osjetim zov..strepnju..nadu. U mislima…


U neki suton neke hladne zime kada se nije čuo ni auto ni zvuk neka je osoba muškoga lika neku ženu udarao snagom svom ni glasa ne izustih vidjevši to no iz oka suza krenu a ona glavu spusti poslušno muškarcu tom U tami skrivena žudnja je bila gledajući akt taj godinama poslije trauma skrivena…


Nisam tu da bih te povrijedila to nije moj đir nisam tu da bih se zvala tvojom vjeruj nije to neki hir ja samo volim iskreno sve ljubav je moj lijek a ti bi htio da me imaš čekao si kažeš cijeli vijek no ne vidiš da već me imaš ne pričaj nego osjetila probudi…


dodirni me molim te bez da mislim nek se se predam u ovaj ponoćni tihi sat nek samo naši uzdasi budu zvonka glazba koja se prostire kroz noć dodirni me,osjeti zatvorenih…ili otvorenih očiju bez da misliš,predaj se u ovaj ponoćni tihi sat nek naši pokreti budu svjedoci nekadašnje ljubavi silne pretočene sada u povremenu igru…


Tama se nadvila nad vrveći grad mojih misli zatamnjuje svaki svjestan poriv moral i htijenja Osjećam brzi neželjeni ples živaca koji kao strune podrhtavaju,kao elisa propelera koja tutnji nije mi dobro danas danas nisam svoja a nisam ni tvoja.


Živim u svom svijetu gdje nema mržnje i zala gdje nema ljutnje i laži sve je ljubav i šala i ako me ikada sretneš besplatne zagrljaje djelim osmijehom lice ukrasi voli bićem cijelim shvati da nismo sami shvati da ljubav je lijek osjeti energiju cjeline čekam te cijeli vijek više nemaj straha sve je iluzija,nema…


Hvatam se za misao..jednu misao i prepuštam se poput jedrilice vjetru a tko me usmjerava neznam plešem po slovima kao plesačica flamenka puna radosti od spoznaje ja volim!!.. kao da kliče dijete iz mene i postavlja se pitanje kao neumorni djetlić na drvetu kucka mi u glavi..pitanje zašto je ljubav šara najljepšeg morskog vala zašto…


Jednog dana sam odlučila da budem sretna.. Okrenuh leđa odgoju,tuđim mišljenjima i društvenim normama počeh osluškivati dušom i srcem osjećajući silinu istine,topline i ljubavi prema svima pa i tebi koji ovo čitaš prepoznah se u svakom zagrljaju koji crta osmijeh na licu starice..djeteta ili nekog neznanog prepoznah se u svakoj sunčevoj zraci što toplinom grije…


Niti se zaplele srebrnkaste i fine okupane sjajem naših htijenja. Prozirna kap se igra na grani pored moga prozora,kiša pada.. Trebam te ,shvatih. Ti ne znaš voljeti eto problema. Možda kada odu kiše one isperu i moja htijenja.. Večeras nema inspiracije stoga odustajem od konfrontacije, pisanja i odoh u svijet snova možda će čudom nekim…


Daj mi reci što je ljubav jer ja neznam više dal je to dodir ili djelo il nešto što svi ljudi skriše.. Živi li to i dan danas unutar nekih ljudi kada nitko empatije nema i svatko svakom za nešto sudi.. Reci mi jer ja želim ljubav onakvu kakvu dijelih kao dijete kada nema uvjeta…


Distrakcija mi nije udaljila od tebe misli lutam tromo sjećanjima luda ko Minotaur,reci nešto,vrisni..! Zašto je tako medno sladak način na koji me gledaš kad se ljutim i mrštim kad od ljutnje prštim pa zamuckujem i neznam što reći a ti kažeš;  opušteno.. i pričaš o nekoj budućoj sreći… Ma problem jest u nama ljudima,u…


Nemoj mi noćas reći voli me, nemoj mi reći trebam te, nemoj.   Ti tražiš,vapiš,očekuješ!   Ja sam tu jer odabrah biti uz tebe, da ti bude dobro…i bolje!! Bez obveze,moranja, samo zato što to  želim, nije li to dosta?   Ne kvari trenutak potrebama mnogih ljudi, nemoj kvariti ovu noćnu glazbu pomiješanu toplinom naših…


Nježno si me zibao u kolijevci života gostio odabranim riječima obasjala me duše tvoje ljepota Labirint leda si mučki topio i odjevena pred tobom bijah naga i odbijah lešinare što gospoda se zovu kao nekoć sam im bila draga I pisah ti stihove srca moga no tebe silna ljubav prošla strijela probila srce no ne…


Koračam labirintom smrznutog inja svoje duše tek nazirem trag.. Svjesna sam da sve je to igra uma jesi ( li)  mi nekad bio drag?! Puštam najdražu sonatu i bokovi se njišu uvlačim pohlepno cigarete dim silne potrebe nagomilane iz glave čistim ionako što ću (sad) s tim?! Svako iskustvo je dobrodošlo učim iz svega,pratim sinkroniciteta…


Vrištim iznutra,plačem izvana muk poderale se srebrnkaste niti vjere u te izvana muk začuđene oči suze, hvatam zrak eto kako se sada osjećam ja izvana više nije muk.


Stajala je nevino usred tmurnog grada,nakrcanog ljudima koji poput mrava žure,traže…žive svoj sivi život…isti…iz dana u dan. Promatrala je znatiželjno te ljudske strojeve,te robote koji kao programirani točno znaju što je ok da čovjek voli i čini a što ne…i svi jednaki. Tako je bez ijednog trzaja i dalje stajala među par stotina ljudi a…


Sjedim i ne razmišljam jer ne želim misliti o ičemu. Želim samo djelovati u trenutku, prihvatiti nadolazeći val..dok sam tražila tebe koji jesi zapravo sam otkrivala o sebi, tko sam i sada sam slobodna ali tvoja nisi me vezao, nisi nametao, nisi naređivao niti dominirao. .pustio si me, oslobodio iz krletke i sada sam sretna….


Koračam polako i začuđeno sivim ulicama sumornoga grada promatram lica ljudi koji prolaze pored mene,zabrinuta lica izgubljena u svojim vlastitim bitkama nitko me i ne primjećuje,sviđa mi se to na neki neobičan način osjetim njihove vibracije,tugu,egoizam,sreću,zavist,čežnju,želju voljela bih im svima pomoći no ne mogu,oni to ni ne žele zadirem dublje u svoje misli i plovim…


Čekam..kradomice ti gledam lice i pramen sijedi čekam..da mi kažeš kada..da mi kažeš kako ja smirena i sretna,znam tko smo i što mi slijedi i znaš da mi je čekati lako na tvoju riječ,tvoj pokret,ja se budim postajem sve što želiš ti jer drukčija ne mogu biti al se trudim a drukčiju me ni htio…


Znam da ćutiš negdje i poput valova ja se opet lomim osjećam da prolazi naša pjesma nikako da most opet stvorim i nešto me priječi dal kukavštvo ili strah a potreban mi je tvoj zagrljaj tvoj pogled,tvoj dah Negdje između sama u duši plovim živim u sjećanju žutom za sve okolo za sretnu osobu slovim…